Page 204 - Odiseja
P. 204
Homer: Odiseja
»Ta još, Pireju, ne znam, dogoditi što se sve ima.
Ako junački mene u dvorima ubiju prosci
80 Krišom i mȅđū se stanu imutak oca mi d'jelit,
Volij bih, tebi sve to da ostane negoli ovim;
Ako li pripravim ja ubijstvo njima i Keru,
Onda mi radosnu u dom donesi radostan dare.«
Reče i izmučena tuđinca u dom povede.
85 A kad dođu u dvore, u kojim se stanuje zgodno,
Struke metnu sa sèbe na stolice i naslonjače,
Onda se pođu oni okupat u laštene banje.
Kada ih robinje već okupaju, namažu uljem,
Tada u košulje njih obuku i runjave struke,
90 Iz banja iziđu oba i sjednu na naslonjače.
Sluškinja ù krāsnōm zlatnom ibríku, na kotliću što je
Stajao srebrnome, donese vode i njima
Polije ruke i glatku protégnu trpezu zatim.
Časna ključarica hljeba donese i nà njū ga stavi,
95 I mnogo metne jestívā i njima ih nuđaše rado.
Naprema njima se uz stup u dvòrani nasloni mati
Sjednuvši u naslonjač i tanke predući niti.
Rukama posegnu tada za gotovim jelima oni.
I kad namire već za pićem i za jelom žudnju,
100 Med njima besjedit počne Penelopa mudra ovako:
»Ja ću u sobe već, Telemaše, u gornje uzić
I u krevet ću leći, što od onda meni je tužan
Te ga suzama kvasim, Odisej otkad je divni
S oba Atrída pošo pod Ilij, — á tī mi nećeš,
105 Dokle se junački prosci još nisu skupili ovdje,
Ništa o povratku oca kazivati, ako si čuo.«
Razumni na to njojzi Telemah odgovori ovo:
»Baš ću ti, majko moja, po pràvici kazati sve to.
5
K Nestoru, narodnome pastiru, brodismo u Pil;
110 On me je dočekao u visokim dvorima svojim,
Usrdno častio mene ko otac, kad mu je skoro
Došao nȁpokōn sin iz tuđine, tako i mène
Usrdno gošćaše on sa nàočitīm sinòvma;
Al' za mukotrpnog reče Odiseja čuo da nije
115 Od pozemljara ljudi, da l' živi ili je mrtav.
Nego mi konje dade i zglobljena kola te mene
K slavnome kòpljanīku Atrídu Menelaju pošlje.
Argejku Helenu vidjeh kod ovoga, s koje Argejci
Trpješe mnogo i Trojci po odredbi bògōvā vječnih.
120 Odmah me pitati stane Menelaje, grlati bojnik,
Po što sam došao k njemu u divotni u Lakedèmon.
A ja istinu c'jelu po redu pripovjedim njemu,
Tad on prihvati riječ i ovo odgovori meni:
6
»»Ao, kako su željni veòma u krevetu spavat
125 Čovjeka srčanoga, a sami su svi nejunaci!
5
109. »brodismo«, tj. Telemah i njegov pratilac Pisistrat.
6 124—141. Telemah redom navodi riječi Menelajeve u 4. pjev. st. 333—350.
204