Page 206 - Odiseja

Homer: Odiseja

Dođu odsvakud s polja s pastirima, koji su bili
I prije, — onda Medon progovori, koji je bio
Proscima draži od svih glasníkā i jedaše s njima:
»Kad vam se svakom vȅć razvesèlila borbama duša,
175 U kuću, momci, pođ'te, da gozbu spremimo sebi,
Jer zlo nikakvo nije založiti štogod u vr'jeme.«
Tako im reče, a oni tad ustanu poslušav njega.
A kad dođu u dvore, u kojim se stanuje dobro,
Struke metnu sa sebe na stolice i naslonjače.
180 Onda velike ovce i debele koljahu koze
I svinje koljahu tovne i s paše zakolju kravu
Sebi gotoveć gozbu. — A s polja se spremao u grad
Divni svinjar da pođe, i s njime Odisej se spremo.
Onda besjedu glava pastírā započne svinjar:
185 »Tuđinče, u grad dakle već danas odlazit želiš,
Kako je moj gospodar naložio! Ja bih te dašto
Volio ostavit ovdje čuvarom obora sviju,
Ali ja ti se žacam i bojim njega, da mene
Korio ne bi, a teški gospòdē prijekori jesu.
190 Nego hajdemo na put, jer najveći dio je dana
Odmako već i evo zastudjet će podvečer brzo.«
Odgovarajuć njemu Odisej dosjetljivi reče:
»Znam, razumijem sve, što veliš, razabiram dobro.
Nego hajdemo već, a tî me do kraja vodi.
195 Ako opsječen bat imadeš, daj mi, da imam
O što se upirati, jer put je popùzljiv, velíte.«
Reče i ružnu on torbètinu na pleći baci
Prodrtu svuda, a na njoj za uprtu konopac bješe.
Željeni dade štap Odiseju u ruke Eumej, —
200 I pođu. Ondje psi i pastiri ostanu drugi
Čuvajuć za njima obor. A Eumej u grad povede
Svog gospodara starcu i kukavnom prosjaku slična;
On se poštapo, a bješe odjeven u jadno ruho.
A kad obojica putem gredovitim stupajuć dođu
205 Gradu nadomak i stignu do ograđenoga vrela,
Vrela ljepotekoga, gdje ljudi crpahu vodu
8
(To su ogradili vrelo Poliktor, Itak i Nerit;
Okolo bijaše gaj od jagnjédā potočnih samih,
U okrug sa svih strana, a hlađahna tečaše voda
210 Iz hridi iz visine, a gore žrtvenik nimfa
Bješe, gdje b' putnici svi običavali žrtvovat štogod).
Tu se Dolijev sin Melàntēj sastane s njima
Tjerajuć koze što bjehu u stadima najbolje svima,
Proscima ručak, a do dva pastira iđahu s njime.
215 Kada ih opazi on, izustivši besjedu reče
Grdeć ih nemilo, ružno, Odiseju dirajuć srce:
»Zbilja vucari rđa gle drȕgū sa sobom rđu!
Kako jednaka bog sadružuje s jednakim vazda!
Kamo prljavca toga, o nesretni svȉnjāru, vodiš,

8 207. Poliktor, Itak i Nerit su heroji i osnivači prvog naselja na Itaci.

206