Page 71 - Odiseja

Homer: Odiseja

Reče te slugama vikne, i poslušaše ga oni.
Sluge spremahu kola s kotačima krasnima vani,
Kola za dvije mazge; izvedu i upregnu mazge;
Iz sobe djevojka onda iznèsē haljine sjajne,
75 Pa ih postavi sama u glàtkā kola, a tada
Mati spravljaše jela u kovčeg, obilno svega,
Naspravlja svakakvih jela i smòkōvā, natoči jošte
Vina u kozji mijeh. Tad na kola uzađe djeva;
Žitkoga ulja mati u bočici dade joj zlatnoj,
80 Da se namaže njim i njezine dvorkinje s njome.
Bič Nausikaja uzme i uzde uhvati sjajne,
Ošine mazge, da trče, i one otòpoćū brzo,
Nošahu nju i ruho, neprestano držeć se prȕgo;
Ona ne bješe sama, — i dvorkinje iđahu za njom.
85 Došavši ona veće na obalu prekrasne r'jeke,
Gdje su perila bila, u kojim neprestano voda
Lijepa protjecaše i svaku prljavost praše, —
Došavši do te rijeke otpregoše od kola mazge;
Onda ih potjeraše, nek uz br'jeg virovite vode
90 Griskaju medenu travu; tad iz kola rukama one
Uzevši sva odijela donesu ih do crne vode,
Pa se natjecat stanu u jamama gazeć ih brzo.
A kad operu veće i prljavost očiste svaku,
Onda rasprostru redom uz morsku obalu ruho,
95 Gdje je najviše voda kamenčiće spirala k br'jegu.
Tad se okupaju same i namažu blistavim uljem,
Pa onda ručati uzmu uz obalu one rijeke,
Čekahu, dok im ruho toplinom ne osuši sunce.
Kad se Nausìkaja jela i robinje nasite njene,
100 Onda se loptati stanu povèzače zbacivši s glave,
I bjeloruka njima Nausìkaja pjevati počne.
Kao streljačica kada Artèmida niz brdo stupa,
7
Il' niz Erìmant goru, il' niz goru Tajgetsku dugu,
Pa se veseli vepre i košute loveći brze,
105 A s njom tàkōđer tu egidònošē Zeusa se kćeri
Poljske igraju nimfe, te Leti se raduje srce,
Kako Artémida čelom i glavom nadvisuje sve njih
(Nju je poznati lako, a ì drugē sve su lijepe),
8
Tako je neudata nadvisila dvorkinje djeva.
110 Al' kad se natrag veće povratiti hoćaše kući
I uprégnuti mazge i slòžiti haljine krasne,
Sjajnoka boginja tad se Atena domisli ovom:
Neka se zbudi Odisej, ljepoliku djevu da vidi,
Pa da bi ona njega u feački u grad odvèla.
115 Kraljeva kćerka loptu za jednom dvorkinjom baci;
Lopta ne pogodi ove, već u vir duboki padne;
Glasno djevojke ciknu, i divni se zbudi Odisej,

7
103. Erimant, brdo u Arkadiji (gdje je Heraklo ubio vepra koji je pustošio onaj kraj), i Tajget, brdo u La-
koniji, bila su poznata lovišta jelena i veprova.
8 102—109. Ovu lijepu poredbu prenio je Vergilije u svoju Eneidu, 1. pjev., st. 498—504.

71