Page 73 - Odiseja

Homer: Odiseja

11
Koji te darima ospe i u kuću svoju povede.
160 Jer još ne vidjeh ni ženu ni čovjeka kojeg,
Koji bi takav bio, — sve čudo me motreći hvata.
12
Pri Apolónovu vidjeh oltaru bivši na Delu
Izdanak drveta palme, što ȉzrāste kakono i ti,
Jer sam i onamo išo, i silna me pratila čeljad;
165 Put mi bijaše to, na kojem me čekahu jadi.
Upravo tako i onda zadivih se u srcu svome,
Divih se dugo, jer takvo iz zemlje ne niče stablo;
Tako se čudim i divim, o ženo, i tèbi i tvoja
Koljena sve se bojim dodirnut, a tuga me tare.
170 Iza dvadeset dana izvukoh se iz mora jučer,
A do tàdā me val i siloviti nošahu vjetri
Od Ogìgijē zemlje, a sada ovamo bog me
Baci, i ovdje da se natrpim, jer prestati da ću
Ne mislim, trpjet, kad već mi dosudiše bogovi mnogo.
175 Nego se, gospo, smiluj, jer k tebi evo me prvoj,
Dolazim mnogo muka pretrpjev, a nitko mi nije
Poznat od ljudi, što žive u gradu i u polju ovom.
Grad mi pokaži, i dronjak obúći kakav mi dajder,
Ili u što si rublje zamatala dolazeć amo.
180 Dali ti bogovi sve, što žudiš u srcu svome,
Dali ti kuću i mûža i njega učinili s tobom
Lijepo složna, jer ništa ni bȍljē nema ni ljȅpšē,
Negoli kada složni u mislima u kući žive
Muž i žena i time rastužuju svoje dušmáne,
13
185 A razveseljuju dobre; a najviše doznaju sami.«
Njemu Nausìkaja na to bjeloruka prozbori ovo:
»Tuđinče, ti se meni ne činiš rđav ni ludak, —
À Zeus Òlimpljanin udjèljujē ljudima sreću
Dobrim i opakim sam po svojoj svakome volji;
190 On je dao i tebi, te valja ti trpjeti svašta.
A kad si do grada našeg i na zemlju došao našu,
Neće haljina tebi nedostat ni ičeg, što treba
Putniku dat pribjegáru, kad namjerimo se na njeg.
Ja ću ti grad pokazat i reći ti naroda ime:
195 Ovdje u ovome gradu i zemlji Feáčani žive,
A ja junačine kći sam Alkìnoja, — sila i snaga
Naroda feačkoga u ruci je mojega oca.«
Rekav Nausikaja to ljepòkosē dvorkinje vikne:
»Stanite, dvorkinje, amo! kud od tog junaka bježite?
200 Valjada nećete reć, od dušmánā da je tko naših.
Smrtnika takvoga živa nit' ima niti će biti,
Koji bi došao amo u naroda feačkog zemlju
Noseći neprijateljstvo, jer vrlo smo bozima mili.
U moru vrlo šumnom, od sviju ljudi daleko,

11 159. Vidi 1. pjev. st. 277 i 278.
12
162. I u potonje su vrijeme pokazivali na otoku Delu tu palmu o kojoj ovdje govori Odisej.
13
185. »a najviše doznaju sami«, tj. nitko bolje od njih samih (od muža i žene) ne osjeća prednost porodič-
ne sloge.
73