Page 75 - Odiseja
P. 75
Homer: Odiseja
C. Nausikaja naređuje povratak kući. 251—312.
Tȁd se Nausikaja djéva bjelòrukā dòmislī òvōm:
Složi sve odijelo i u kola lijepa metne,
Mazge kopita krepkih upregnuvši u kola sjedne,
Nukati stane junaka i ovo izustivši reče:
255 »Diž' se, tuđinče, sada i pođimo u grad, da tebe
U kuću hrabroga oca dovedem, a u njoj ti velim
Da ćeš poznati od svih Feačana prve boljare.
Nego učini ovako, — ta mislim, pametan da si:
Dokle budemo polja i tȅgove gazili ljudske,
260 Dotle slijedi brzo i mazge ì kola moja
S mojim dvorkinjama, a jâ ću vas voditi putem;
Pa kad stupimo u grad, okò kōg se zidovi dižu,
S obje je strane luka lijepa, pristup je uzak,
Leže po putu lađe na obadva uzvite kraja,
265 Jer svak mjesto imade, gdje lađa mu stajati može.
Tamo je lijepi trg Posidónov i mjesto zborno,
14
Na kom je ukopano dovúčenīh mnogo kaménā;
Nà mjestu tome ljudi zgotávljajū lađama crnim
Spravu: jedra i uža, zaoštruju tamo i vesla,
270 Jer Feačani za luk i tulac ne mare ništa, —
Za jednakòbokē lađe, za katarke mare i vesla
Lađama dičeći se po pȕčini po sinjoj plove.
Opadanja se bojim neùgodnōg, da oblagivo
Ne bi me tko, jer veòma su svi u ovome polju
275 Napržice, te tkogod rđaviji mogo bi reći:
»»Kakav lijep i visok tuđinac Nausìkaju prati?
Gdje l' je naišla na nj? za njèga će valjada poći.
Bit će iz lađe koga od dàlekīh ljudi, što amo
Zàblūdī, ona k sebi dovèla, ta blizu ih nema.
280 Il' je izmolila ona, te mnogo žuđeni bog joj
Dođe sišavši s neba i kod nje će uv'jek prebivat.
Bolje je, što je ona zaputila za mužem sama
Te ga i našla, al' stranca, kad prezire ona Feake
Po polju feačkome, gdje mnoga gospoda je prose.««
285 Tako će svijet govorit, a meni bi bila sramota,
I ja bih zamjerila, da tako učini druga,
Koja dragome ocu prekò voljē ì drāgōj majci
Prije udaje javne med momke zalazi kakve.
Brže poslušaj mene, o tuđinče, pa ćeš od oca
290 Mojega dobiti pratnju i moći ćeš vratit se kući.
Blizu puta ćeš gaj od jagnjédā sv'jetli Atenin
Naći, gdje izvire vrutak, a okolo livada stoji;
Tu ti je mojega oca imanje ì bāšča cvjetna
Od grada tako daleko, da čovjek može doviknut.
295 Tamo se daj posadi i počekaj časak, dok u grad
Dôđēmo djèvōjke mî i k òčevim stȉgnēmo dvórma.
Pa kad mislio budeš, da dođosmo veće do dvora,
14 267. Ti su kameni služili ljudima kao sjedala.
75