Page 20 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac
P. 20

“ako je regulacija novca očito pogrešna, oni bi ju promijenili da mogu”, odgovo-
                   rio je Gerhard.
                       “Kako znaš da ne mogu?”, odmah mu je replicirao otac.
                       “Zapravo mogu, ali ne žele, budući da si ih ti postavio na ta mjesta, promovirao
                   ih kroz svoje medije i oblikovao javno mišljenje u njihovu korist. Tebi duguju sav
                   svoj uspjeh – i u konačnici ako bi se okrenuli od tebe, ti bi ih za čas smijenio, budući
                   da bi mogao lako okrenuti javno mnijenje protiv njih.
                       Golema većina ljudi ne shvaća važnost ispravne regulacije novca, te da se prava
                   i najveća korupcija odvija na vrhu sustava – kod ulaska novca u opticaj, a ne kod
                   njegove raspodjele.
                       Političari se izmjenjuju, a ti ostaješ. ako bi neki političar išao protiv tebe na izbo-
                   rima, ne bi imao nikakve šanse, budući da ljudi glasaju za one koji imaju puno novca
                   i medijskog prostora, a ne za one koji žele promijeniti monetarni sustav u korist
                   naroda. Uostalom, tko ima više novca od tebe?”, retorički ga je upitao.
                       Otac je bio zadovoljan, njegov sin bio je spreman nastaviti obiteljski posao.
                       Pa ipak, Gerhard je nekad previše razmišljao svojom glavom. jednom prilikom je
                   prijateljima iz ulice pokušao ukazati na manu sustava koju ga je otac naučio. Umje-
                   sto da mu se zahvale, prijatelji su ga prozvali budalom. Kada je to rekao ocu, on ga
                   je ošamario i rekao mu: “jesam li ti rekao da o tome nikome ne govoriš, sjećaš li se
                   Gotheove izreke! - Nitko nije tako beznadno porobljen, kao oni koji lažno vjeruju da
                   su slobodni”, te dodao - “Ti ljudi su budale i idioti, zašto im pokušavaš pomoći? Čak
                   i kada ih naš sustav stisne i stavi pred zid, neće se protiv njega pobuniti”.
                       “Kako to?”, upitao ga je Gerhard.
                       “Velika većina ljudi mentalno je nesposobna razumjeti da je trenutni financijski
                   sustav neprijateljski nastrojen prema njihovim interesima kao i našu nevjerojatnu
                   prednost pri stjecanju kapitala koju nam taj isti sustav daje”, otac mu je odgovorio.
                       “a što je sa onima koji mogu?”, opet je upitao Gerhard.
                       “Ti nemaju vremena za razmišljanje, zauzeti su poslom i otplatom kredita, pla-
                   ćanjem režija, brigom oko djece itd. Mnogi od njih vraćati će ga desetljećima – cijeli
                   životni vijek.
                       Neki će pak shvatiti da ga ne mogu vratiti, ali umjesto da posumnjaju u sustav
                   tražiti će pomoć od istog onog tko ih je doveo u tu beznadnu situaciju – od banke, a
                   ona nije tu da im pomogne.
                       Problem neotplativog duga će mnoge od njih i psihički slomiti tako da će misliti
                   da je njihova situacija beznadna i da rješenja nema. Dakako, kriviti će sebe za nasta-
                   lu situaciju. Ni oni nam nisu problem.
                       S druge pak strane, oni koji nisu u kreditu uopće niti ne razmišljaju o toj tematici
                   i ne shvaćaju bit problema. Bave se svojim životima i ne razbijaju glavu sa apstrak-
                   tnim stvarima”, otac mu je objasnio.
                       “Pa tko je onda problem?”, Gerhard je opet upitao.

                   20
   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25