Page 21 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac
P. 21

“Netko tko ima intelekt i moć razmišljanja o apstraktnim stvarima, tko razmišlja
                 u širinu, te ima kapitalistički mentalitet, tj. shvaća prirodne zakonitosti u ekonomiji.
                 Takav pojedinac će prije ili kasnije početi razmišljati o novčanom toku i ako bude
                 imao talenta za prenošenje poruke koju je shvatio, može ti zadati puno problema.
                 Zato je bitno da takvim pojedincima ponudiš mjesto unutar sustava, u suprotnom
                 bi ga, budući da shvaćaju da je sustav neprijateljski nastrojen prema njima mogli
                 izazvati”, otac mu je odgovorio.
                    Gerhard se sa sjetom prisjetio svojih razgovora sa ocem i odlučio je posjetiti
                 obližnji kafić, dosta mu je bilo samovanja u uredu.
                    Do kafića je vodilo prostrano predvorje. Zastao je, odlučio se malo prošetati. U
                 blizini je bio jedan park, dok je išao prema njemu prišao mu je jedan mladić. “Gos-
                 podine, oprostite, kao da imam osjećaj da bi sa vama trebao nešto podijeliti”.
                    Gerhard ga je zbunjeno pogledao i pitao, “Na što ciljaš?”
                    Mladić je uzvratio: “Znam da će vam zvučati ludo, ali nema dugo vremena da
                 sam počeo čitati Bibliju, u njoj sam pronašao Isusa kao svog osobnog Spasitelja.”
                    “Ne zanima me religija”, odvratio je Gerhard – “ali vjera i religija nisu isto”, bio
                 je uporan mladić.
                    “Što time hoćeš reći?”, pitao je Gerhard. “Uloga vjere je da čovjek pronađe put
                 Spasenja, a taj put je Isus Krist, dok je uloga religije manipulacija nad masama”,
                 odvratio je mladić.
                    “Zanimljiv si, ali me to svejedno ne zanima, prepustiti ću te rasprave svećenici-
                 ma, ipak su oni autoriteti u tom području”, odgovorio je Gerhard.
                    “Vjerujete li svećenicima?”, bio je uporan mladić.
                    Gerhard se zamislio, sjetio se svoga oca i njegovih riječi, te dao kratak odgovor:
                 “Ne”.
                    “Zašto onda ne proučavate Bibliju?”, opet ga je upitao.
                    “Bog je mrtav, jednom kad čovjek umre, to je to. Ne vjerujem u uskrsnuće i slične
                 priče, to su ludosti.” odgovorio je.
                    Mladić nije htio dalje dosađivati: “Ispričavam se, ionako nisam imao namjeru
                 razgovarati sa vama. Ne znam što mi je bilo, doviđenja” – rekao je i pozdravio se s
                 Gerhardom.
                    Ovaj razgovor malo ga je zbunio, međutim mladić mu se svidio, doimao se iskre-
                 nim. Gerhard se potom vratio nazad u staklenu zgradu i uputio prema kafiću.
                    Za to vrijeme, u centru grada, našle su se Maja i njena prijateljica Tamara.
                    “Kak ti je bilo s Christianom?”, pitala ju je Maja.
                    “On je tak fajn, galantan tip”, rekla je Tamara i nasmijala se od uha do uha.
                    “jao, vidim da imaš nove Paciotti cipele, koliko si dala za njih?”, upitala ju je
                 Maja.
                    “Dva puta”, prasnula je u smijeh Tamara.
                    “Kao da sam znala”, rekla je Maja i dodala “zašto si uzela tako visoke pete?”

                                                                                         21
   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26