Page 21 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac
P. 21
“Netko tko ima intelekt i moć razmišljanja o apstraktnim stvarima, tko razmišlja
u širinu, te ima kapitalistički mentalitet, tj. shvaća prirodne zakonitosti u ekonomiji.
Takav pojedinac će prije ili kasnije početi razmišljati o novčanom toku i ako bude
imao talenta za prenošenje poruke koju je shvatio, može ti zadati puno problema.
Zato je bitno da takvim pojedincima ponudiš mjesto unutar sustava, u suprotnom
bi ga, budući da shvaćaju da je sustav neprijateljski nastrojen prema njima mogli
izazvati”, otac mu je odgovorio.
Gerhard se sa sjetom prisjetio svojih razgovora sa ocem i odlučio je posjetiti
obližnji kafić, dosta mu je bilo samovanja u uredu.
Do kafića je vodilo prostrano predvorje. Zastao je, odlučio se malo prošetati. U
blizini je bio jedan park, dok je išao prema njemu prišao mu je jedan mladić. “Gos-
podine, oprostite, kao da imam osjećaj da bi sa vama trebao nešto podijeliti”.
Gerhard ga je zbunjeno pogledao i pitao, “Na što ciljaš?”
Mladić je uzvratio: “Znam da će vam zvučati ludo, ali nema dugo vremena da
sam počeo čitati Bibliju, u njoj sam pronašao Isusa kao svog osobnog Spasitelja.”
“Ne zanima me religija”, odvratio je Gerhard – “ali vjera i religija nisu isto”, bio
je uporan mladić.
“Što time hoćeš reći?”, pitao je Gerhard. “Uloga vjere je da čovjek pronađe put
Spasenja, a taj put je Isus Krist, dok je uloga religije manipulacija nad masama”,
odvratio je mladić.
“Zanimljiv si, ali me to svejedno ne zanima, prepustiti ću te rasprave svećenici-
ma, ipak su oni autoriteti u tom području”, odgovorio je Gerhard.
“Vjerujete li svećenicima?”, bio je uporan mladić.
Gerhard se zamislio, sjetio se svoga oca i njegovih riječi, te dao kratak odgovor:
“Ne”.
“Zašto onda ne proučavate Bibliju?”, opet ga je upitao.
“Bog je mrtav, jednom kad čovjek umre, to je to. Ne vjerujem u uskrsnuće i slične
priče, to su ludosti.” odgovorio je.
Mladić nije htio dalje dosađivati: “Ispričavam se, ionako nisam imao namjeru
razgovarati sa vama. Ne znam što mi je bilo, doviđenja” – rekao je i pozdravio se s
Gerhardom.
Ovaj razgovor malo ga je zbunio, međutim mladić mu se svidio, doimao se iskre-
nim. Gerhard se potom vratio nazad u staklenu zgradu i uputio prema kafiću.
Za to vrijeme, u centru grada, našle su se Maja i njena prijateljica Tamara.
“Kak ti je bilo s Christianom?”, pitala ju je Maja.
“On je tak fajn, galantan tip”, rekla je Tamara i nasmijala se od uha do uha.
“jao, vidim da imaš nove Paciotti cipele, koliko si dala za njih?”, upitala ju je
Maja.
“Dva puta”, prasnula je u smijeh Tamara.
“Kao da sam znala”, rekla je Maja i dodala “zašto si uzela tako visoke pete?”
21