Page 18 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac

uredu i čitao izvještaje sa burze. U zadnje vrijeme bili su izrazito negativni, među-
tim on nije odavao znakove zabrinutosti.
Sada, kada je kreditna kriza izazvala slom tržišta kapitala bio je pravi trenutak
za kupnju dionica. Brokerima je zadavao naloge i sa osmjehom na licu pratio kreta-
nja na burzi. Dionice nekih poduzeća kao npr. INGRE izgubile su i do 99% od svoje
nekadašnje vrijednosti. Sada je u bescjenje mogao kupovati kapital koji su drugi
desetljećima stvarali. Koje li slučajnosti, sada kada su cijene dionica na dnu i kada
nitko nije imao novaca - banke su ga imale u izobilju. “Imamo puno sreće!”, znao bi
govoriti, praveći se da ne zna da su banke namjerno izazvale kreditnu krizu.
Gerhard je dobro znao i zašto je došlo do ‘Velike depresije’ (1929-1933), odnosno
zašto su se ljudi tada bacali sa nebodera, a tisuće ostajale bez ičega? (bile pretvoreni
u beskućnike i socijalne slučajeve)
Odgovor na to, naoko komplicirano pitanje u biti je jednostavan - da bi došlo do
sloma ekonomije bila su potrebna samo dva preduvjeta:
• isključivo kreditni monetarni sustav (da novac u opticaj ulazi samo kao kredit)
• nepostojanje državnog deficita
“Država ne bi trebala trošiti više nego što zarađuje”, Gerhard bi često znao go-
voriti u javnim nastupima. Zašto je to tako bitno? Znao je tko ima vlast nad novcem
ako ga država nema. Budući da je ta vlast sada bila u rukama privatnih banaka
i sam novac bio je privatiziran. Umjesto javnog dobra u službi razmjene dobara i
usluga, novac je postao sredstvo za porobljavanje ljudi dugom i njihovo razvlaštenje
od imovine.
Na koji način? Pod pretpostavkom da država nema deficit (proračunski manjak),
jedini način da novi novac uđe u opticaj jest da fizičke ili pravne osobe (poduzeća)
ulaze u dug. Međutim, što se događa ako banke prestanu davati kredite, a parola ‘ne
može se živjeti na dug’ postane opće prihvaćena?
prestaje priljev novog novca u opticaj
postojeći novac u opticaju mora biti vraćen bankama (budući da je prethodno
ušao u opticaj u obliku kredita)
Upravo ta ‘monetarna kontrakcija’ izazvala je ‘Veliku depresiju’. U samo tri i pol
depresijske godine ukupna novčana masa bila je smanjena za 1/3. Novac je izlazio iz
opticaja, odnosno bio vraćan nazad bankama koje su ga prethodno posudile.
Dogodila se apsurdna situacija, postojali su ljudi koji su htjeli raditi, postojale su
sirovine koje su mogle biti pretvorene u robu, postojala je i roba na policama trgovi-
na, bilo je i potražnje za njom, ali nije bilo novca s kojim bi se mogla kupiti. Samim
time, došlo je do pojave visoke nezaposlenosti i teške kreditne krize – neotplativosti
duga. Budući da ljudi nisu bili u stanju vraćati svoje dugove, ostali su bez imovine.
“Dobro je da isključivo privatne banke, a ne država imaju pravo nad puštanjem
novca u opticaj”, govorili su svi masovni mediji, te priznati političari i ekonomski
stručnjaci.

18