Page 32 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac

nje zanimljivom i smanjuje se uvoz – odnosno korigira se vanjsko trgovinski deficit.
Ukoliko je tečaj fiksan, taj automatski rebalans se ne događa.
Budući da bez realnog tečaja nema niti realne ekonomije tj. proizvodnje u ar-
gentini su počele propadati tvornice, a milijuni ljudi ostali su bez posla. Zamisli, da
bi se to dogodilo, nisu im trebali ni rat, ni tajkuni – bio je dovoljan nerealan tečaj!
Tako je argentina iz normalne države pretvorena u kasino ekonomiju, ovisnu o
stranom izvoru novca na sličan način kao i ovisnik o heroinu. Kao i kod nas, i tamo
je prvo propala proizvodnja, a tek onda trgovina. U početku su ljudi kupovali uvo-
znu robu na kredit, a trgovina je cvjetala. Međutim, na kraju su ostali bez novca i u
dugu, nisu više imali od čega za živjeti – počeli su kopati po smeću.
Nekad je to bila bogata zemlja puna prirodnih bogatstava, ali zahvaljujući po-
grešnoj regulaciji novca i korumpiranim političarima pretvorena je u zemlju jada i
bijede.
Stanje je bilo sve gore, 2002. stopa nezaposlenosti je iznosila 25%, postotak sta-
novništva koji je živio ispod crte siromaštva bio je nevjerojatnih 55%, a vanjski dug
iznosio je 120 milijardi dolara. Narod je bio nezadovoljan i smjenjivao je vlade na
sličan način kao i u Hrvatskoj, lijeva – desna, lijeva – desna. Međutim i lijeva i desna
provodile su istu politiku – nerealnog tečaja sa centralnom bankom kao mjenjačni-
com – i istim rezultatom.
Domingo Cavallo do tada je dobio mnoge nagrade međunarodnih bankara i iz
fotelje ministra financija, prešao je u fotelju ministra ekonomije. Pokušao je narodu
prodati klasičnu MMF-ovu priču - da žive iznad mogućnosti - na vanjski dug, te
da vlada mora svima smanjiti plaće i mirovine, te povećati poreze kako bi se mogla
nastaviti zaduživati”, rekao je Ivan.
“I naš premijer počeo je govoriti istu stvar, gledala sam ga na televiziji”, dodala
je Natalija.
“Da, ali postoji bitna razlika između nas i argentinaca”, rekao je Ivan, “Oni su u
međuvremenu shvatili da je nerealan tečaj, koji se održava vanjskim zaduživanjem
dio problema, a ne rješenja, te da proračunski deficit treba pokrivati primarnom
emisijom novca, a ne zaduživanjem. Paradoksalno, došli su do istog zaključka kao i
bankari - da se ne može živjeti na dug.
Umjesto ‘mjera štednje’ htjeli su da političari prestanu krasti, te otpis vanjskog
duga. Zaredali su se prosvjedi na ulicama i u biti su to bile dvije ključne parole”,
dodao je Ivan.
“Zašto su bili tako isključivi i nisu pristali na mjere štednje i novo zaduživanje?”,
znatiželjno ga je upitala Natalija.
“Počeli su shvaćati ono što naš narod tek mora shvatiti. Da je tendencija takvog
modela NEGaTIVNa, te da se dug ne može vratiti uzimanjem novog duga. Ključna
spoznaja bila je odbacivanje dužničke doktrine i uvođenje primarne emisije novca”,
odgovorio je.

32