Page 7 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac
P. 7

1. POGlaVljE




                    nekada davno bio je jedan otok na Mediteranu. Njegovi stanovnici bili su
                 sretni ljudi - bavili su se uzgojem vinove loze, maslina, ovaca i raznog povrća. Neki
                 su uzgajali žitarice, a neki su lovili ribu. Svatko od njih imao je vlastitu kuću. Pozna-
                 vali su jedni druge, oni koji su bili najuspješniji bili su poštovani od strane zajedni-
                 ce. Mještani su pomagali jedni drugima.
                    Vladalo je zajedništvo, ali ne slučajno. Od svojih predaka naučili su da će život
                 svima biti lakši ako će jedni drugima izlaziti u susret. U biti, iako zajednicu čine
                 pojedinci, ona ipak funkcionira kao cjelina budući da svi na neki način zavise jedni
                 o drugima. Nitko ne zna sve, svatko ima svoj zanat ili vještinu koju odlično poznaje.
                 Kad tad netko zatreba uslugu ili znanje koje sam ne posjeduje.
                    Plodove svoga rada i truda seljani su razmjenjivali. Vinogradar je davao vino za
                 ovčetinu, ribar je davao ribu za mljevene žitarice (brašno). Uostalom riba ide puno
                 bolje uz komad kruha. Zajednica je rasla, djeca su se ženila i udavala, a blago se
                 umnažalo.
                    Od samo jednog zrna pšenice može izrasti stabljika sa preko 100 zrna. Ovce bi
                 svake godine davale janjad, kuće su se širile i povećavale. Ukupna količina kori-
                 snog kapitala je rasla, a zajednica je bila sve bogatija. S druge strane, mrtav kapital
                 predstavljao je imovinu koja nije iskorištena. Padina po kojoj raste korov nema ni-
                 kakvu vrijednost, ali ako se korov raskrči i posade masline onda ta padina postaje
                 korisna.
                    Međutim kako je vrijeme prolazilo bilo je sve više problema sa razmjenom. Ri-
                 baru nisu trebale tikvice, tesar nije trebao masline jer je u svome vrtu već imao par
                 maslina, htio je samo kaplju dobrog vina. Da bi došli do proizvoda koji im je trebao
                 morali su se više puta ‘trampati’ i tako bi gubili vrijeme koje bi inače mogli provesti
                 u radu ili zajedno sa svojim obiteljima.
                    Uskoro se na njihovom otoku pojavila grupa otmjenih ljudi. Glavni među njima
                 okupio je seljane i lokalnog starješinu, potom im je rekao: “Vidite kako bespotrebno
                 gubite vrijeme na beskonačne razmjene, umjesto da odmah dođete do onoga što
                 vam treba. Mislim da bi vam novac mogao olakšati život”. ljudi su ga u čudu pogle-
                 dali i pitali što je novac? “Novac je sredstvo razmjene, roba sa kojom se može kupiti


                                                                                          7
   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12