Page 12 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac
P. 12

2. POGlaVljE




                       U isto to vrijeme u maloj općini Tovarnik u domu obitelji Pavić odvijala se
                   prava drama, struja im je bila isključena već 2 mjeseca i par svijeća je bio sve što je
                   davalo svjetlo u inače tamnoj noći.
                       „Zašto si uzeo kredit“, žena je vikala na muža – „Kako sam drugačije mogao
                   posijati pšenicu?“ on ju je upitao. „Trebao si štedjeti“, vikala je žena. „ali kako ću
                   štedjeti kad nemam od čega, da bi imao što za staviti u džep – prvo moram uzeti
                   kredit“, branio se muž.
                       „Osim toga, znaš i sama da je uvjet za dobivanje poticaja od države bio ulazak u
                   porezni sustav. Da bi dobio poticaje na kraju žetve, morao sam cijelu godinu plaćati
                   doprinose. Od kuda sam to mogao kada novac od prodaje pšenice dolazi tek krajem
                   godine. Zaboravila si troškove mehanizacije, goriva, repromaterijala, mjesečne režije
                   i sve ostale rashode koje imamo. a i cijena pšenice je nikakva. Sa onim što dobijemo
                   nećemo moći vratiti ni glavnicu kredita, a kamo li kamate“.
                       „Nije me briga za tvoje isprike, kako drugi mogu, a ti ne možeš?“ upitala ga je.
                       „Ne mogu ni drugi, a i oni koji sada mogu, neće još dugo izdržati. Čitao sam
                   jučer u novinama da je svaki četvrti kredit kojeg je poljoprivrednicima davao HBOR
                   (Hrvatska banka za obnovu i razvoj) neotplativ i da su im zato blokirani računi.
                   Banke će uskoro krenuti u ovrhu nad njihovom imovinom, ljudi će ostati bez ičega!
                   Neke ovrhe već su u tijeku, da stvar bude gora, oni su uzeli kredite po ‘povlaštenoj
                   kamati’, pa ga svejedno ne mogu vraćati, a kako ćemo tek mi kada smo ga uzeli po
                   ‘tržišnim’ uvjetima“ - sa drhtajem u glasu je odgovorio.
                       Žena je zaplakala, znala je što to znači za njihovu obitelj. Od sada na dalje nad
                   njihovom kućom i zemljom visjeti će mač duga koji će sa vremenom samo rasti, ka-
                   mata će se obračunavati na kamatu i pitanje je trenutka kada će ovršitelji pokucati
                   na vrata, a oni morati napustiti svoj dom. Zadnji put to su morali učiniti 1991, već su
                   jednom prolazili kroz pakao. Tko tada nije uspio pobjeći bio je likvidiran, 58 njiho-
                   vih sumještana nakon rata je pronađeno u masovnoj grobnici.
                       Kada su se vraćali vjerovali su da ih nitko više neće istjerati iz vlastite kuće – „Zar
                   će se povijest ponoviti?!“, tiho je zajecao. Žena ga je zagrlila, dok su djeca spavala na
                   drugom kraju kuće nesvjesna toga što se događa, uskoro su i oni utonuli u san.


                   12
   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17