Page 8 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac

svaka druga roba. S vašom robom ne možete kupiti što god želite, jer vlasnik robe
koju želite ne treba nužno robu koju vi želite prodati” - odgovorio im je.
“Ovaj čovjek dobro govori!”, dobacio je jedan od seljana. “jučer sam u procesu
trampe izgubio petinu vrijednosti od svoje robe”, dobacio je drugi. “Novac bi nam
uistinu olakšao život, što tražite za njega i kako bi on izgledao?”, upitao je potom
starješina. “Novac bi bio u obliku papira i na njemu bi bio vaš žig, ali bi mi imali
vlast nad njegovom izradom”, odgovorio je bankar.
“a kako bi moji sumještani došli do njega?”, upitao je starješina. “jednostavno”
- odgovori bankar: “Budući da je uloga novca razmjena robe, dobili bi novčanu pro-
tuvrijednost za svoju robu. Tako bi ubuduće mogli izravno mijenjati robu koju žele
prodati za robu koja im treba”.
“Zvuči prejednostavno” – odgovorio je starješina.
“Postoji jedna mala napomena”, rekao je bankar. “Za svakih 100 novčanih jedini-
ca koje ćemo vam dati, nakon jedne godine morati ćete nam vratiti 105”.
Uskoro je nastao žamor među okupljenim ljudima. “Ovaj čovjek je lud! Uloga
novca je razmjena robe, a ne stvaranje duga”, rekao je jedan od seljana. Drugi je do-
bacio: “To je samo papir u službi razmjene, njegovo pokriće je u našoj robi, ti papiri
su sami po sebi bezvrijedni”.
jedan bogati mještanin koji je upravo gradio kuću za svog drugog sina upitao
ih je: “Kako možete tražiti da vam vratimo više nego ste nam posudili, to je nemo-
guće! ako cijela zajednica dobije 10.000 toga što vi zovete novcem. Kako ćemo vam
vratiti 10.500? Ovih 500 nije nikada niti došlo do nas! I ne samo to, s novcem koji bi
vam vratili mogli bi ste kupiti svu našu robu, a sami niste ništa proizveli. Uz pomoć
bezvrjednog papira mogli bi preuzeti sve što mi mukotrpno stvaramo. Želite se bez
rada obogatiti na našoj muci!”.
Starješina se zacrvenio i rekao pred svima: “Ova vaša ponuda baš i nije tako
dobra kako se činila!”
Nastalo je komešanje i među bankarima, glavni među njima, pokušao je smiriti
tenziju riječima: “Dajte nam koju minutu da se međusobno dogovorimo, sigurno
ćemo pronaći rješenje koje bi bilo u obostranom interesu”.
Odveo je svoje kolege na stranu i rekao im: “Nije tako lako kako smo mislili, ovi
ljudi nisu budale, oni žele sredstvo razmjene, a ne dug. Onaj najbogatiji među njima
najviše je problematičan, razumije na koji način se kapital kreće i razmjenjuje ruke, kao
i našu nevjerojatnu prednost u njegovom stjecanju ukoliko bi se naš model prihvatio.
Mislim da moramo pronaći kompromis, uostalom bilo je naivno od nas za očekivati da
će ljudi prihvatiti ideju novca kao duga. Oni znaju da bi primarna uloga novca trebala
biti razmjena dobara i usluga, a ne stvaranje duga. Moramo razmišljati dugoročno!”
“Kako to mislite?”, upitao ga je mlađi kolega. “Vrlo jednostavno”, odgovorio je.
“Vi i ja znamo da će njihova zajednica sa vremenom stvarati nove vrijednosti koje će
trebati dobiti pokriće u novcu kako bi mogle biti razmijenjene. U početku ćemo im

8