Page 87 - Ivan Pernar - Kako je nastao novac
P. 87

Shvaćate li što vam pokušavam reći? jedna osoba se može izvući iz duga, samo
                 ako se druga zaduži umjesto nje, budući da se ukupan iznos duga ne može smanjiti.
                 To je kao u onoj igri ‘Crni Petar’, netko mora imati ‘lošu kartu’, ne mogu se svi riješiti
                 ‘Crnog Petra’, odnosno da bi ga se netko riješio, netko drugi ga mora dobiti.
                    U trenutnom sustavu ‘loša karta’ je blokada i kao što raste ukupan broj blokiranih
                 građana, tako raste i broj loših karata, može se mijenjati samo njihova raspodjela.
                    Osnovni problem leži u činjenici da su ljudi po naravi sebični i ne žele razmišlja-
                 ti o problemima drugih ljudi.
                    jednom kada se nađu u blokadi, razmišljaju o blokadi isključivo kao o svom
                 osobnom problemu, nije ih briga što je u blokadi i 220.000 drugih građana. Ne za-
                 nima ih niti kako će se svi oni izvući iz blokade, bitno im je samo da spase svoju
                 ‘guzicu’.
                    Međutim, isključivo kreditni sustav je nemilosrdan i ne može ga se prevariti,
                 drugim riječima društvo u cjelini propada i ne može se spasiti od uništenja.
                     Tu i tamo se netko ‘izvuče’, ali mnogi drugi potonu umjesto njega, tj. preuzmu
                 njegovu ulogu gubitnika.
                    Postavlja se i još jedno pitanje, ‘ako je sustav nepošten, odnosno zamišljen tako
                 da ljude vodi u propast, kako je moguće uspjeti unutar njega?’
                    jedino ako se prilagodite sustavu, tj. ako ste i sami nepošteni. Gurajući druge u
                 propast vi spašavate sebe.”
                    “Hoćeš reći da trenutni sustav gura ljude u kriminal?”, upitao ga je alan.
                    “Sustav ne kaže otvoreno da se treba baviti kriminalom, ali svakim danom sve
                 više ljudi shvaća da se od poštenog rada ne može živjeti”, odgovorio mu je Ivan.
                    “Zašto onda političari toliko pričaju o borbi protiv korupcije?”, opet ga je upi-
                 tao.
                    “Vjerojatno ti je i samome jasno da se oni koji zagovaraju ovaj nakradan sustav
                 ne mogu boriti protiv korupcije zato jer su i sami korumpirani.
                    Razmisli o ovom primjeru, u srpnju 2008. cijena barela nafte na svjetskom trži-
                 štu iznosila je 147 $, a do srpnja 2012. barel je pojeftinio na 86 $. Međutim, usprkos
                 padu cijene nafte, benzin je poskupio – sa 9,75 kn/l 2008. na 10,08 kn/l 2012.
                    Kada političare pitaju zašto cijena benzina raste, oni kažu da je to zato jer ne
                 mogu utjecati na cijenu nafte na svjetskom tržištu. Očito je da lažu, odnosno da
                 stranoj korporaciji koja je vlasnik INa-e dozvoljavaju samovoljno dizanje cijena i
                 pljačku naših građana.
                    Evo ti još jedan zanimljiv primjer, Hrvatska proizvodi 80% plina koji joj treba,
                 međutim istovremeno pola od te proizvodnje, dakle 40% od naših ukupnih potreba
                 izvozimo Talijanima po četri puta nižoj cijeni nego što ga uvozimo od Rusa.
                    Dakle, izvozimo ga po cijeni od 6 do 8 centa po kubiku dok istovremeno uvozi-
                 mo nekvalitetni ruski plin po cijeni od gotovo 25 centi po kubiku. Građani ga pak
                 plaćaju 40 centi po kubiku i najavljuju se nova poskupljenja.

                                                                                         87
   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92