Page 102 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

prijetvornosti i ogorčenosti.

Što ako je stvar u tome da svijet otkriva svoja dobra samo u mjeri u kojoj vi
čeznete za onim najboljim? Što ako uzdižući, šireći i sofisticirajući svoje
poimanje dobra povećavate broj mogućnosti i pogodnosti koje možete uočiti? To
ne znači da možete dobiti što želite samo zato što to želite, ili da je sve pitanje
interpretacije, kao što to postmoderni nihilisti tvrde, ili da stvarnost ne postoji.

Svijet je još uvijek tu, sa svojim strukturama i granicama. Dok se njime krećete,
on surađuje ili se protivi. Ali možete plesati s njime, ako vam je cilj plesati.
Možda čak možete i voditi taj ples ako imate dovoljno vještine i dovoljno
gracioznosti. To nije teologija. To nije misticizam. To je empirijsko znanje. Nije
to ništa čarobno, odnosno ništa više od već prisutne čarolije svjesnosti. Mi

vidimo samo ono prema čemu smo usmjereni. Ostatak svijeta (a to je većina)
skriven nam je. Ako se usmjerimo na nešto drugo - nešto poput: „Želim da moj
život bude bolji“, naš će nam um početi predočavati nove informacije, izvedene
iz dosada skrivenog svijeta, da nam pomogne u našemu traganju. Tada možemo
iskoristiti te informacije i pokrenuti se, djelovati, promatrati i poboljšati se.
Nakon što to učinimo, nakon poboljšanja, možda ćemo se usmjeriti prema
nečemu drugom ili višem - nečemu poput: „Želim nešto bolje od poboljšanja

samo vlastitoga života.“ Tada ulazimo u uzvišeniju i potpuniju stvarnost.
Kada smo tamo, na što se možemo usredotočiti? Što možemo vidjeti?

Razmišljajte o tome na sljedeći način. Počnite od zapažanja da mi uistinu
uvijek nešto želimo - čak i trebamo. To je u ljudskoj naravi. Svima nam je
zajedničko iskustvo gladi, osamljenosti, žeđi, seksualne želje, agresivnosti,
straha i boli. To su sastavni dijelovi bivovanja - njegovi praiskonski, aksiomatski
dijelovi. No te praiskonske želje moramo razvrstati i organizirati zato što je
svijet složeno i neumoljivo stvarno mjesto. Ne možemo jednostavno dobiti nešto

što u ovomu času posebno želimo, zajedno sa svime ostalim što i inače želimo,
zato što naše želje mogu međusobno biti u sukobu, kao i u sukobu s drugim
ljudima i sa svijetom. Dakle, moramo postati svjesni svojih želja i artikulirati ih,
odrediti prioritete i posložiti ih po važnosti. To ih čini sofisticiranima. To čini da
se slažu jedna s drugom, sa željama drugih ljudi i sa svijetom. Tako se naše želje
uzdižu. Na taj se način organiziraju u vrijednosti i postaju moralne. Naše

vrijednosti i moralnost pokazatelji su naše profinjenosti.
Filozofsko proučavanje morala - onoga što je ispravno i pogrješno - zove se
etika. Takvo proučavanje može nas učiniti profinjenijima u našim odabirima.
Međutim, religija je starija i dublja čak i od etike. Religija se ne bavi (pukim)