Page 98 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 98

koncu  doista  i  učinio)  da  to  postignem  i  koju  bih  sitnicu  volio  dobiti  kao

               nagradu?"  Potom  učinite  ono  što  odlučite  da  ćete  učiniti,  čak  i  ako  to  učinite
               loše. Zatim si trijumfalno poklonite kavu. Možda ćete se zbog toga osjećati malo
               glupo, ali svejedno to učinite. I učinite to isto i sutra, i idući dan, i idući. Svakim
               danom vaša linija usporedbe pomaknut će se malo prema gore, a to je čarolija.
               To  je  kamata  na  kamatu.  Činite  tako  tri  godine  i  vaš  će  život  biti  potpuno
               drukčiji.  Sada  ste  usmjereni  prema  nečemu  većem.  Sada  želite  zvijezde.  Sada
               brvno nestaje iz vašega oka i učite gledati. A ono na što ste usmjereni određuje

               ono što vidite. Ovo vrijedi ponoviti: Ono na što ste usmjereni određuje ono što
               vidite.
                    Ono što želite i ono što vidite
                    Povezanost onoga što vidimo s onim na što smo usmjereni (i, prema tome, s

               onim  što  cijenimo  -  budući  da  težimo  onome  što  cijenimo)  nezaboravno  je
               prikazao  kognitivni  psiholog  Daniel  Simons  prije  više  od  petnaest  godina.
               Simons  je  u  to  vrijeme  istraživao  tzv.  „kontinuiranu  sljepoću  uzrokovanu
               nepažnjom".  Ispitanike  bi  posjeo  ispred  ekrana  na  kojemu  bi  im  prikazao,
               primjerice, polje pšenice. Zatim bi kradomice i vrlo polako mijenjao sliku dok bi
               oni gledali tako da bi se malo-pomalo kroz to polje pšenice počela pojavljivati
               cesta. Ne bi to bila mala staza, koja lako može promaknuti. Bio je to velik trag

               koji bi zauzeo trećinu slike. Nevjerojatno, ali promatrači to često uopće ne bi
               primijetili.
                    Demonstracija koja je dr. Simonsa učinila slavnim bila je slična toj, ali još
               dramatičnija - čak nevjerojatna. Prvo bi ispitanicima pustio video koji prikazuje

               dva tima od troje ljudi u svakom.82 Jedan je tim nosio bijele majice, a drugi crne
               (ti timovi nisu udaljeni ili na bilo koji drugi način teško uočljivi. Tih šest ljudi
               ispunjavalo je većinu ekrana, a bili su dovoljno blizu da su im i izrazi na licima
               bili jasno vidljivi). Svaki je tim imao svoju loptu kojom su udarali o pod ili je
               dodavali drugim članovima tima, krećući se u malome prostoru ispred nekoga
               dizala. Nakon što je Dan snimio ovaj video, prikazao ga je skupini ispitanika.
               Zatražio je od svakoga ispitanika da izbroji koliko su puta članovi tima u bijelim

               majicama  dodali  loptu  jedan  drugome.  Nakon  nekoliko  minuta  ispitanici  su
               trebali reći koliko je bilo dodavanja. Većina ih je odgovorila: „Petnaest." To je
               bio točan odgovor. Većina se osjećala prilično dobro zbog toga. Ha! Položili su
               ispit! Ali tada je dr. Simons upitao: „A jeste li vidjeli gorilu?“

                    Je li to šala? Kakva gorila?
                    Dr.  Simons  je  rekao:  „Pogledajte  video  ponovno,  ali  ovoga  puta  nemojte
   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103