Page 103 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

pitanjem ispravna i pogrješna, nego dobrim i zlim u sebi - arhetipovima ispravna

i pogrješna. Religija se bavi područjem vrijednosti, konačne vrijednosti. To nije
znanstveno područje. To nije područje empirijskoga opisivanja. Ljudi koji su
napisali i uredili primjerice Bibliju nisu bili znanstvenici. Nisu mogli biti
znanstvenici, čak i da su to htjeli biti. U vrijeme kada je Biblija pisana još nisu
bile utvrđene znanstvene metode, stajališta i prakse.

Religija se bavi ispravnim ponašanjem. Onime što je Platon nazvao
,,Dobro“. Istinski religijski sljedbenik ne nastoji formulirati precizne ideje o
objektivnoj naravi svijeta (iako može pokušati i to učiniti). Umjesto toga, on
nastoji biti „dobra osoba“. Moguće je da njemu ,,dobar“ ne znači ništa više do
„poslušan", čak slijepo poslušan. Stoga je klasični zapadni liberalni

prosvjetiteljski prigovor na religijska vjerovanja: poslušnost nije dovoljna. No
barem je početak (a to smo zaboravili): Ne možete se ni na što usmjeriti ako ste
potpuno nedisciplinirani i prepušteni sami sebi. Ne ćete znati kamo ciljati i ne
ćete letjeti ravno, čak i ako se uspijete ispravno usmjeriti. Zatim ćete zaključiti:
„Nema ničega prema čemu se trebamo usmjeriti." A onda ćete biti izgubljeni.

Stoga je za religije nužno i poželjno da imaju dogmatski element. Kakva je
korist od vrijednosnoga sustava koji ne pruža stabilnu strukturu? Kakva je korist
od vrijednosnoga sustava koji ne pokazuje put prema višemu redu? A kakva je
korist od vas ako ne internalizirate tu strukturu ili ne prihvatite taj red - ne nužno
kao krajnje odredište, ali barem kao početnu točku? Bez toga niste ništa drugo

doli odrasla osoba koja je nalik dvogodišnjaku, bez šarma i potencijala. To ne
znači (da ponovim) da je poslušnost dovoljna, ali osoba koja je u stanju biti
poslušnom - ili biti ispravno disciplinirana osoba - barem je dobro oblikovano
oruđe. Barem to (a to nije ništa). Naravno, mora postojati vizija koja je iznad
discipline, iznad dogme. Oruđe još uvijek treba svrhu. Zbog toga je u
apokrifnomu Tominu evanđelju Krist rekao: „Kraljevstvo Očevo se prostire
zemljom, a ljudi ga ne vide."

Znači li to da ono što vidimo ovisi o našemu religijskom uvjerenju? Da! Kao
i ono što ne vidimo! Možete prigovoriti: „Ali ja sam ateist." Ne, niste (a ako
želite ovo shvatiti, pročitajte Zločin i kaznu Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga,
možda najbolji roman ikada napisan, u kojemu glavni lik Raskoljnikov odlučuje

uzeti svoj ateizam zaozbiljno, zatim počinja ono što je samom sebi protumačio
kao dobronamjerno ubojstvo i za to plaća cijenu). Jednostavno, niste ateist u
svojemu djelovanju, a vaše djelovanje najtočnije odražava vaša najdublja
uvjerenja - ona koja su implicitna, usađena u vaše biće, duboko ispod vaših