Page 105 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

starijega i novijega dijela Biblije. Međutim, trebalo je platiti cijenu za takav

zaplet (i mislim to u oba smisla te riječi): kada se susretnu s Jahvom, suvremeni
ljudi obično misle: „Nikada ne bih vjerovao u takva Boga.“ No Bog Staroga
zavjeta ne mari previše za to što suvremeni ljudi misle. Često nije mario ni što su
ljudi Staroga zavjeta mislili (iako se s njime moglo cjenkati, i to u iznenađujućoj
mjeri, kao što posebice vidimo u tekstovima o Abrahamu). Ipak, svaki put kada
je njegov narod zastranio s pravoga puta - kada nisu poslušali njegove naloge,
kada su kršili savez s njim i griješili protiv zapovijedi - bilo je jasno da će

uslijediti nevolja. Ako niste učinili ono što je starozavjetni Bog zahtijevao - što
god to bilo, i koliko god se vi pokušavali od toga sakriti - vi i vaša djeca, i djeca
vaše djece, svi biste se našli u vrlo ozbiljnoj nevolji.

Oni koji su osmislili, tj. pisali o starozavjetnome Bogu, bili su realisti. Svaki
put kada bi stanovnici tih drevnih društava bezbrižno lutali krivim putem,
završili bi u ropstvu i bijedi - ponekad stoljećima - i to samo ako ne bi bili
potpuno istrijebljeni. Je li to bilo razumno? Je li to bilo pravedno? Je li to bilo
pošteno? Autori Staroga zavjeta postavljali su takva pitanja s iznimnim oprezom
i pod vrlo ograničenim uvjetima. Umjesto toga, pretpostavili su da Stvoritelj zna
što radi, da u biti ima svu moć i da njegove naredbe treba pažljivo izvršavati.

Bili su mudri. Za njih on je bio Sila Prirode. Je li gladni lav razuman, pošten ili
pravedan? Kakva su to besmislena pitanja? Izraelci Staroga zavjeta i njihovi
preci znali su da se s Bogom ne smije šaliti i da je pakao koji ljutito božanstvo
pripušta ako mu se tko suprotstavi itekako stvaran. A i mi, nakon što smo prošli
kroz stoljeće obilježeno neizmjernim strahotama Hitlera, Staljina i Maoa,
možemo uvidjeti to isto.

Bog Novoga zavjeta često je predstavljen kao drukčiji lik (iako Otkrivenje s
opisom posljednjega suda upozorava protiv odveć naivna samozadovoljstva). On
je više nalik ljubaznomu Geppettu, drvodjelji i dobronamjernom ocu. Za nas želi
samo najbolje. Pun je ljubavi i svima oprašta. Zacijelo, poslat će vas u pakao ako

se loše ponašate. Međutim, u biti, on je Bog ljubavi. To se čini optimističnijom
slikom svijeta, naivnijom i punom dobrodošlice, ali (jednako tako) i manje
vjerojatnom. U ovakvu svijetu - u ovomu stakleniku propasti - tko bi mogao
nasjesti na takvu priču? Bog koji je sama dobrota, u svijetu nakon Auschwitza?
Zbog tih je razloga filozof Nietzsche, možda najoštroumniji kritičar koji se
suprotstavio kršćanstvu, novozavjetnoga Boga smatrao najgorim književnim

zločinom u povijesti Zapada. U djelu S onu stranu dobra i zla napisao je:
U židovskom Starom zavjetu, knjizi o Božjoj pravednosti, ima ljudi, stvari i
govora u tako velikom stilu da mu grčka i indijska literatura ne mogu ništa