Page 108 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Primijetite svoj strah i imajte samilosti prema njemu. Možda među tom hrpom

papira ima zmija. Možda će vas ugristi. Možda tamo vrebaju i hidre. Odsjeći
ćete jednu glavu, a sedam novih će narasti. Kako biste se uopće mogli nositi s
time?
Možete se zapitati: „Bih li uopće išta bio voljan učiniti s tom hrpom papira?
Bih li možda bio voljan pregledati dio te hrpe? Na dvadeset minuta?“ Možda će

odgovor biti: ,,Ne!“ Ali možda možete za to odvojiti deset minuta ili čak pet
(ako ni to, onda barem jednu minutu). Tu počnite. Uskoro ćete otkriti da se,
samim time što ste pregledali jedan dio, smanjio značaj čitave hrpe i otkrit ćete
da je cijela stvar sačinjena od dijelova. Što ako odlučite za nagradu natočiti sebi
čašu vina uz večeru, ili se sklupčati u sofu i čitati, ili pogledati glupi film? Što

ako zamolite svoju ženu ili muža da vam kaže: „Dobro si to učinio/la“, nakon što
popravite to što trebate, što god to bilo? Bi li vas to motiviralo? Ljudi čija vam je
zahvala potrebna možda nisu baš vješti u tome, ali to vas ne bi trebalo spriječiti.
Ljudi mogu naučiti, čak i ako su vrlo nevjesti u početku. Zapitajte se kakva vam
je motivacija potrebna da biste obavili posao. Učinite to iskreno i poslušajte
odgovor. Nemojte si reći: „Ne moram to činiti da se motiviram?' Što uopće znate
o sebi? S jedne strane, vi ste najsloženiji u cijelomu svemiru, a s druge ste netko

tko ne može ni namjestiti sat na mikrovalnoj pećnici. Ne precjenjujte svoje
poznavanje sama sebe.
Pomno razmislite i potom odredite svoje dnevne zadatke. Možda to možete

činiti ujutro, dok sjedite na rubu kreveta. Možda možete pokušati i večer prije,
kada se spremate za spavanje. Zatražite od sebe dobrovoljno obećanje. Ako
pristojno pitate, oprezno slušate i ne pokušavate prevariti, možda ga i dobijete.
Činite to svakodnevno na neko vrijeme. Zatim to nastavite činiti do kraja života.
Uskoro ćete se naći u drukčijoj situaciji. Sada ćete se iz navike pitati: „Što bih
mogao učiniti, a na što bih pristao, kako bih malo poboljšao život?“ Pritom ne
naređujte sebi što to ,,bolje“ treba biti. Niste totalitarist ni utopist čak ni prema

sebi zato što ste od nacista, sovjeta i maoista, ali i iz vlastitoga iskustva, naučili
da je totalitarizam loš. Ciljajte visoko. Usmjerite svoj pogled prema poboljšanju
Bića. U svojoj se duši uskladite s istinom i najvišim dobrom. Postoji prikladan i
moguć red koji treba uspostaviti i ljepota koju treba dovesti u postojanje. Postoji
zlo koje treba nadvladati, patnja koju treba ublažiti, postojite vi koji se trebate
poboljšati.

Ovo je, po mojemu mišljenju, kulminirajuća etika zapadnoga kanona.
Štoviše, upravo je to ono što se želi priopćiti onim vječno zbunjujućim, sjajnim
recima Kristova Govora na gori koji su, u određenom smislu, vrhunac mudrosti