Page 137 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Evo četvrtoga načela, koje je više psihološko: roditelji trebaju uvidjeti da su

i sami sposobni biti grubi, osvetoljubivi, tašti, ogorčeni, ljuti i prijetvorni. Vrlo
je malo roditelja koji svjesno odluče biti loši očevi ili majke, ali loše je
roditeljstvo ipak učestala pojava. To je zato što ljudi imaju velik kapacitet za zlo,
baš kao i za dobro - i zato što ostaju svjesno slijepi na tu činjenicu. Ljudi su
podjednako agresivni i sebični, baš kao i ljubazni i promišljeni. Zbog toga
nijedno odraslo ljudsko biće - nijedan hijerarhijski, grabežljivi majmun - ne
može tolerirati da nad njime dominira nadobudno dijete. Osveta će doći. Nakon

što par preljubaznih roditelja punih deset minuta ne uspije spriječiti javni ispad
bijesa u lokalnome supermarketu, uzvratit će djetetu hladnim tušem kada ono
uzbuđeno dotrči mami i tati da im pokaže svoje najnovije postignuće. Nakon
dovoljne količine sramoćenja, neposluha i dominacijske provokacije čak će i
najnesebičniji roditelj postati ogorčen, a tada slijedi prava kazna. Ogorčenje rađa

željom za osvetom. Nudit će manje spontanih iskaza ljubavi, sve više
racionalizirajući njihovu odsutnost. Tražit će sve manje prilika za osobni razvoj
djeteta. Započet će suptilno odvraćanje, a to je tek početak puta do sveopćega
obiteljskog rata koji se većinom odvija u podzemlju, ispod lažne fasade
normalnosti i ljubavi.

Ovaj put kojim mnogi idu puno je bolje izbjeći. Roditelj koji je uistinu
svjestan svoje ograničene tolerancije i kapaciteta za neprimjereno ponašanje
kada ga isprovociraju može stoga ozbiljno isplanirati pravilnu disciplinsku
strategiju - posebno ako ga nadgleda jednako pozoran partner - i nikada ne
dopustiti da se stvari pogoršaju do točke u kojoj izbija istinska mržnja. Budite
oprezni. Toksične su obitelji posvuda. One nemaju granice i pravila za

neprimjereno ponašanje. Roditeljski su ispadi u tim obiteljima nasumični i
nepredvidivi. Djeca žive u tomu kaosu i shrvana su ako su bojažljiva ili, ako su
snažne naravi, potpuno su kontraproduktivno buntovna. To nije dobro. Može biti
smrtonosno.

Evo petoga, posljednjeg i najopćenitijeg načela. Roditelji imaju dužnost
djelovati kao zastupnici stvarnoga svijeta - milosrdni zastupnici, brižni
zastupnici - ali ipak zastupnici. Ova je obveza važnija od odgovornosti da djeci
osiguramo sreću, da im potičemo kreativnost ili podižemo samopoštovanje.
Primarna je dužnost roditelja da svoju djecu učine društveno poželjnom. Tako će
djetetu osigurati prilike, samopoštovanje i sigurnost. To je važnije čak i od

njegovanja osobnoga identiteta. Za tim Svetim gralom ionako možemo početi
tragati tek nakon što dosegnemo visok stupanj društvene sofisticiranosti.
Dobro dijete - odgovoran roditelj