Page 136 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

smiri. Kada to uspije, treba mu omogućiti da se vrati u normalan život. To znači

da je pobjednik dijete - a ne više njegova srditost. Pravilo glasi: „Dođi k nama
čim se uspiješ primjereno ponašati." To je vrlo dobra ponuda za dijete, roditelje i
društvo. Lako ćete vidjeti je li vaše dijete uistinu povratilo kontrolu i opet će
vam se sviđati, usprkos prijašnjemu ponašanju. Ako ste još uvijek ljuti, možda se
dijete nije u potpunosti pokajalo - ili možda trebate učiniti nešto sa svojom
sklonosti inatljivosti.

Ako je vaše dijete odlučni nevaljalac koji jednostavno pobjegne smijući se
kada ga stavite na stepenice ili u njegovu sobu, onda time-outu možete dodati
fizičko obuzdavanje. Možete pažljivo i čvrsto uhvatiti dijete za nadlaktice, sve
dok se on ili ona ne prestane migoljiti i počne obraćati pažnju. Ako to ne uspije,

možda ćete ga trebati okrenuti na svoje koljeno. Za dijete koje upravo
spektakularno i nadahnuto prelazi sve granice pljuska po stražnjici može mu
pokazati da odgovorna starija osoba doista misli ozbiljno. Postoje neke situacije
u kojima čak ni to ne će biti dovoljno, dijelom zato što su neka djeca vrlo
odlučna, istraživački nastrojena i zahtjevna, ili možda zato što je njegovo
ponašanje uistinu ozbiljno. Ako ne razmislite pomno o ovome, onda se ne
ponašate odgovorno kao roditelj. Ostavljate prljavi posao nekome drugom tko će

to učiniti puno prljavije.
Sažetak načela
Prvo disciplinsko načelo: ograničite pravila. Drugo načelo: upotrijebite
minimum nužne sile. Evo trećega: roditelji trebaju djelovati u paru. Odgajanje
djece zahtjevno je i iscrpljujuće. Zbog toga je roditeljima lako napraviti

pogrješku. Nedostatak sna, glad, posljedice neke svađe, mamurluk, loš dan na
poslu - svaka od tih stvari čini osobu nerazumnom i usto opasnom ako se pojave
u kombinaciji. U takvim okolnostima nužno je imati još nekoga u blizini da
promatra, uskoči i raspravlja s vama. To će smanjiti vjerojatnost da dijete koje
vrišti i izaziva i njegov mrzovoljni roditelj kojemu je svega preko glave izlude
jedan drugoga do točke nakon koje nema povratka. Roditelji bi trebali djelovati
u parovima tako da npr. otac novorođenčeta može promatrati novu majku i paziti

da ona zbog iscrpljenosti ne učini kakav očajnički potez nakon što je svoju bebu
koja ima grčeve u trbuhu slušala kako plače od jedanaest navečer do pet ujutro, i
tako trideset noći zaredom. Ne kažem da treba biti okrutan prema samohranim
majkama, od kojih se mnoge bore nevjerojatno hrabro i od kojih su neke same-
samcate morale pobjeći od nasilna odnosa - ali to ne znači da bismo se trebali

pretvarati da su svi oblici obiteljskoga života jednako sposobni obavljati svoje
dužnosti. Nisu. Točka.