Page 134 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Lišavanje slobode uzrokuje bol koja je u bitnome slična fizičkoj traumi. Isto se

može reći za primjenu društvene izolacije (uključujući slanje djeteta u sobu). To
nam je neurobiološki poznato. Na sve te tri traume reagiraju ista područja mozga
i sve se te traume ublažuju istim klasama droga i opijata. Zatvor je očito fizička
kazna - posebice samica - čak i kada se ne događa ništa nasilno. Treće što
trebamo primijetiti jest da određene neprimjerene radnje treba zaustaviti
učinkovito i trenutno, dobrim dijelom i zato da se ne dogodi nešto gore. Kako
primjereno kazniti nekoga tko ne želi prestati gurati vilicu u utičnicu? Ili nekoga

tko se smije i bježi od vas na prepunu parkiralištu ispred supermarketa? Odgovor
je jednostavan: na bilo koji način (dakako, unutar razumnih granica) koji će
najbrže zaustaviti takvo ponašanje zato što je alternativa kobna.

U ovomu primjeru parkirališta ili utičnice odgovor je očit. No isto vrijedi i u
društvenoj stvarnosti, a to nas dovodi do četvrte točke u pitanju opravdanosti
fizičkoga kažnjavanja. Kazne za neprimjerena ponašanja (one oblike
neprimjerena ponašanja koji se mogu učinkovito spriječiti u djetinjstvu) postaju
sve teže kako djeca rastu. Djecu koja do četvrte godine nisu bila učinkovito
socijalizirana društvo eksplicitno i teško kažnjava u razdoblju mladenaštva i rane
odrasle dobi. Nesputani četverogodišnjaci uglavnom su i s dvije godine po

naravi bili odveć agresivni. Statistički je izglednije da će udarati, gađati, gristi i
uzimati igračke (što je kasnije poznato kao krađa). Takva djeca čine oko pet
posto dječaka i mnogo manji postotak djevojčica. Nepromišljeno ponavljati
rečenicu: „Nema opravdanja za fizičko kažnjavanje" znači i gajiti zabludu da
tinejdžerski vragovi upravo čarobno niču iz nekoć nevinih malih anđela. Ne
činite uslugu svojemu djetetu kada tolerirate bilo koje nepropisno ponašanje

(posebice ako su on ili ona agresivnije naravi).
Držati da nema opravdanja za tjelesno kažnjavanje također znači (pod
brojem pet) pretpostaviti da drugoj osobi možemo reći ne ne prijeteći joj kaznom
i da će to polučiti željeni učinak. Žena može reći ne snažnu, narcisoidnu

muškarcu samo zato što je štite društvene norme, zakon i država. Roditelj može
reći ne djetetu koje želi treći komad torte zato što su on ili ona veći, snažniji i
sposobniji od djeteta (povrh toga, iza njihova autoriteta Što je zakon i država). U
krajnjoj liniji, ne uvijek znači sljedeće: „Ako nastaviš to činiti, dogodit će ti se
nešto što ti se ne će svidjeti.“ Bez toga ne ne znači ama baš ništa. Ili, gore od
toga, znači: „Evo, odrasla osoba koju slobodno mogu ignorirati opet je

promrmljala neku beznačajnu glupost." Ili, još gore, znači: „Sve su odrasle osobe
neučinkovite i slabe." To je iznimno loša lekcija jer je svakom djetetu suđeno da
postane odrasla osoba i jer većinu stvari koju usvoji bez nepotrebne osobne boli