Page 293 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 293
gore, privlačne žene. Umjesto da očajava nad sobom i skriva se u podrumu gdje
u donjemu rublju igra igrice i žvače čips, on si predočava ono što je Alfred
Adler, Freudov najbliži suradnik, nazvao „kompenzatornom maštarijom". Cilj
takve maštarije nije toliko da nam ispuni želju, koliko da uvidimo koji je
pravi put naprijed. Mac ozbiljno uviđa da je građen kao strašilo i donosi odluku
da mora osnažiti svoje tijelo. Što je još važnije, provodi svoj plan u djelo.
Poistovjećuje se s onim dijelom svojega bića koji može nadići trenutno stanje i
postaje junak vlastite pustolovine. Vraća se na plažu i udara nasilnika u nos. Mac
pobjeđuje. Pobjeđuje i njegova potencijalna djevojka. Baš kao i svi ostali.
Za žene je dakako bolje da muškarci ne žive u bezbrižnoj međusobnoj
ovisnosti. Jedan od razloga zašto se toliko mnogo žena iz radničke klase danas
ne udaje, kao što smo već rekli, jest taj što se ne žele brinuti za muškarca, boriti
se za posao i skrbiti se za djecu. To je posve razumljivo. Žena bi se trebala
brinuti za svoju djecu - iako to nije sve što bi trebala raditi. Muškarac bi se
trebao brinuti za ženu i djecu - iako to nije sve što bi trebao raditi. Ali žena se ne
bi trebala brinuti o muškarcu zato što se ona mora brinuti o djeci, a muškarac ne
bi trebao biti dijete. To znači da ne smije biti ovisan. To je jedan od razloga zašto
muškarci imaju vrlo nizak prag tolerancije prema ovisnim muškarcima. I ne
zaboravimo: uvrnute žene mogu stvoriti ovisne sinove, mogu podupirati ili se
čak i udati za ovisne muškarce, ali pozorne i svjesne žene žele pozorna i svjesna
partnera.
Upravo je zato Nelson Muntz iz Simpsonsa toliko potreban u malenoj
društvenoj skupini Homerova sina-antijunaka Barta. Bez Nelsona, Kralja
zlostavljača, školom bi ubrzo prevladali ogorčeni i osjetljivi Millhousei,
narcistički pametnjakovići poput Martina Princea, mekušasti njemčići koji se
prejedaju čokoladom i infantilni Ralph Wiggum. Muntz tu služi kao korektiv, on
je čvrsto, samodostatno dijete koje svojom sposobnošću prijezira odlučuje o
tome gdje je granica nezrela i patetična ponašanja koju se jednostavno ne smije
prijeći. Genijalnost autora ovoga crtića između ostaloga vidi se i u odbijanju da
Nelsona jednostavno otpiše kao nepopravljiva nasilnika. Nelsona je
napustio otac koji je propalica, majka ga prostitutka na svu sreću zanemaruje i
dječaku, sve u svemu, s obzirom na okolnosti zapravo ide prilično dobro. Za
njega se zanima čak i posve progresivna Lisa, koju to otkriće posve zaprepasti i
zbuni (zbog vrlo sličnih razloga Pedeset nijansi sive postao je svjetski fenomen).
Kada jedine svjesno prihvaćene vrline postanu mekušnost i bezazlenost,
onda se budi nesvjesna fascinacija čvrstoćom i dominacijom. Za našu budućnost
to može dijelom značiti ovo: ako se muškarce počne presnažno gurati prema