Page 290 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 290

napadne Ursulu koja u tome sukobu naraste do čudovišnih razmjera - baš kao i

               Zlurada, zla kraljica u Trnoružici. Ursula stvara golemi vir i podiže čitavu flotu
               potonulih brodova s oceanskoga dna. U času kada se Ursula sprema ubiti Ariel,
               Eric skače na jedan od brodova i ubija Ursulu probovši je pramčanim kljunom.
               Triton i druge zarobljene duše opet su slobodni, a Triton, kojemu se povratila sva
               moć,  pretvori  svoju  kćer  u  ljudsko  biće  tako  da  može  ostati  s  Ericom.  Takve
               priče  zapravo  tvrde  da  žena,  da  bi  bila  potpuna,  mora  uspostaviti  odnos  s
               muškom  svjesnošću  i  suočiti  se  sa  strašnim  svijetom  (koji  se  ponekad

               prvenstveno očituje u obliku prebrižne i sveprisutne majke). Muškarac joj može
               donekle u tome pomoći, ali za sve kojih se to tiče bolje je da nitko nije previše
               ovisan.

                    Jednom, dok sam još bio dijete, igrao sam softball s prijateljima. U ekipama
               su bili i dječaci i djevojčice. Imali smo već dovoljno godina da su se dječaci i
               djevojčice počeli zanimati jedni za druge na dotada nepoznat način. Društveni
               status počeo je sve više dobivati na važnosti. Moj prijatelj Jake i ja samo što se
               nismo potukli, naguravali smo se oko mjesta s kojega se baca loptica i nekako
               baš  u  taj  čas  moja  je  mama  prošla  pokraj  igrališta.  Bila  je  prilično  daleko,
               tridesetak  metara,  ali  samo  po  njezinu  hodu  i  pokretima  tijela  znao  sam  da

               zna što se događa. Naravno, i druga su je djeca vidjela. Prošla je odmah kraj nas.
               Znao sam da ju je pogodilo to što vidi. Dijelom je bila zabrinuta da ću doći kući
               krvava nosa i sa šljivom ispod oka. Vrlo je lako mogla doviknuti: „Hej, djeco,
               prestanite s time!“ ili čak doći i umiješati se. Ali nije. Nekoliko godina poslije,
               kada sam se kao tinejdžer nešto svađao s ocem, rekla mi je: „Da ti je previše
               dobro kod kuće, nikada ne bi otišao."

                    Moja  je  mama  nježna  osoba.  Suosjećajna  je,  susretljiva  i  popustljiva.
               Ponekad dopušta ljudima da budu grubi prema njoj. Kada se vratila na posao
               nakon  što  je  neko  vrijeme  provela  u  kući  s  mlađom  djecom,  bilo  joj  je  teško
               nositi se s muškarcima. Ponekad je bila ogorčena zbog toga - ponekad joj je tako

               i u odnosu s mojim ocem koji ima izrazitu sklonost činiti što želi i kada to želi.
               Unatoč tome, nije edipovska majka. Poticala je nas djecu da budemo neovisni,
               iako  joj  je  to  često  bilo  teško.  Učinila  je  ono  što  je  ispravno,  iako  joj  je  to
               nanijelo emotivnu bol.


                    Očvrsni, dečko!
                    Dok  sam  bio  mladić,  jedne  sam  ljetne  praznike  proveo  na  preriji  u
               središnjemu  Saskatchewanu radeći na željezničkoj pruzi. Svakoga člana radne
               grupe, koja je bila sačinjena isključivo od muškaraca, ostatak je grupe zadirkivao
   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295