Page 288 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

svjesnost - uvijek simbolički muška, čak i kod žena - uvijek se bori da

uziđe prema svjetlu. Njezin je razvoj bolan i tjeskoban zato što sa sobom nosi
svijest o ranjivosti i smrtnosti. Neprestano je u napasti da potone natrag u
ovisnost i nesvjesnost i da odbaci svoje egzistencijalno breme. U toj patološkoj
želji pomaže joj sve što se protivi prosvjetljenju, artikulaciji, racionalnosti,
samoodređenju, snazi i kompetentnosti - sve što previše štiti i, stoga, guši i
proždire. Takva je prezaštićenost Freudova edipovska obiteljska noćna mora
koju mi ubrzano pretvaramo u socijalnu politiku.

„Strašna majka“ drevni je simbol. Manifestira se, među ostalim, u obliku
božice Tiamat u najstarijoj poznatoj pisanoj pripovijesti, mezopotamskome epu
Enuma Eliš. Tiamat je majka svega, pa tako i bogova i ljudi. Ona je nepoznato,

kaos i priroda koja stvara sve oblike. Ali ona je ujedno žensko božanstvo-zmaj
koje uništava vlastitu djecu nakon što ona ubiju vlastitoga oca i pokušaju živjeti
na njegovu truplu. „Strašna majka“ je duh bezbrižne nesvjesnosti koji vječno
mami uvijek aktivni duh budnosti i prosvjetljenja i doziva ga u zaštitnički
zagrljaj utrobe podzemlja. To je užas koji mladići osjećaju u odnosu prema
privlačnim ženama - one su sama priroda koja je uvijek spremna odbiti ih na
intimnoj, najdubljoj mogućoj razini. Ništa drugo ne može ni približno toliko

sputati, toliko uzdrmati odvažnost i toliko snažno potaknuti nihilizam i mržnju -
ništa osim, možda, prečvrsta zagrljaja prebrižne majke.
Strašna majka javlja se u mnogim bajkama i u mnogim pričama za odrasle. U

Trnoružici ona je zla kraljica, sama mračna priroda - Zlurada, u Disneyevoj
verziji. Kralj i kraljica, roditelji princeze Aurore, nisu pozvali tu mračnu silu na
krštenje svoje kćeri. To hoće reći da je pretjerano štite od opasne i razaralačke
dimenzije stvarnosti i žele da odraste neopterećena time. Njihova nagrada?
Aurora je ušla u pubertet i još uvijek je nesvjesna. Njezin princ, predstavnik
muškosti, čovjek je koji je može spasiti odvajajući je od njezinih roditelja i
ujedno njezina vlastita svijest, kada leži u tamnici zarobljen spletkama

mračne strane ženskosti. No princ uspije pobjeći iz tamnice i izazove na dvoboj
Zluradu koja se pretvori u zmaja. Princ, simbolički prikaz muškoga elementa,
nadvlada zmaja istinom i vjerom pa pohita do princeze i poljupcem je probudi iz
duboka sna.

Netko će možda prigovoriti (kao što se čini novim Disneyjevim crtićem
Snježno kraljevstvo koji je prava propaganda) da žena ne treba muškarca da je
spasi. To može biti tako, ali i ne mora. Možda samo žena koja želi (ili ima) dijete
treba muškarca da je spasi - ili barem da je podupire i pomaže joj. U svakom je
slučaju sigurno da ženinu svjesnost treba spasiti, a, kao što smo već utvrdili,