Page 291 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

prva dva tjedna na poslu. Mnogi su radnici bili indijanci Northern Creeja. Bili su

to uglavnom mirni i opušteni momci sve dok ne bi popili koju čašicu previše, a
onda su postajali iznimno osjetljivi i uvredljivi. Svi su više puta završili u
zatvoru, kao i većina njihovih rođaka. Nisu to smatrali posebno sramotnim, za
njih je to bio samo neizbježan dio bjelačkoga sustava. Osim toga, u zatvoru je
zimi bilo toplo, a obroci redoviti i obilati. Jednom sam posudio jednomu od Cree
momaka pedeset dolara. Umjesto da mi vrati novac, on mi je ponudio par
podupirača za knjige napravljenih od originalnih prvih tračnica koje su postavili

duž zapadne Kanade. Još uvijek ih imam. To je bilo bolje od pedeset dolara.
Kada bi došao novi momak, drugi bi mu radnici obvezno prišili uvredljiv
16
nadimak. Nakon što sam ja došao u grupu, nazvali su me Howdy-Doody (još
uvijek se pomalo sramim to priznati). Pitao sam momka koji mi je prišio taj
nadimak zašto je odabrao baš taj, a on mi je dao smiješan, apsurdan odgovor:

„Zato što uopće ne sličiš na njega.“ Fizički radnici često su vrlo duhoviti ljudi,
no njihov je humor zajedljiv, oštar i uvredljiv (o tome smo rekli nešto više u 9.
pravilu). Stalno maltretiraju jedni druge, dijelom zbog zabave, dijelom zbog
nadmetanja u vječnoj borbi za dominaciju, dijelom i zato da vide što će drugi
učiniti kada ih podvrgnu društvenomu pritisku. To je dio procesa procjene
karaktera i važan dio složnosti u grupi. Kada dobro funkcionira (tj. kada svatko

podjednako prima i daje, i zna kako to činiti), onda je upravo to ono što
omogućuje radnicima da prežive, pa čak i da uživaju, u polaganju cijevi, radu na
naftnim platformama, sječi drveća, radu u kuhinjama restorana i u svakom
drugom prljavu, vrućem, fizički zahtjevnu i opasnu poslu koje i dan-danas
gotovo isključivo obavljaju muškarci.

Nedugo nakon što sam počeo raditi, promijenili su mi nadimak u Howdy.
Bio je to velik napredak, Howdy ipak ima dobar zapadnjački prizvuk i nije očito
povezan s onim glupim lutkom. No sljedeći novi radnik nije bio te sreće. Nosio
je vrlo lijepu kutiju za hranu, a to mu je bio velik minus zato što su svi u pravilu
nosili obične, nepretenciozne smeđe papirnate vrećice. Njegova je kutija bila

previše lijepa i previše nova i izgledala je kao da ju je kupila (i punila) njegova
17
majka. Tako mu je ta kutija postala nadimak. Lunchbucket nije bio vedar
momak. Uvijek je prigovarao i loše se ponašao. Za sve mu je bio kriv netko
drugi. Bio je uvredljiv i sporo je kopčao.
Lunchbucket nije mogao prihvatiti svoj nadimak niti se mogao prilagoditi

poslu. Kad god bi mu se tko obratio, bio je živčan i odgovarao svisoka i isti je
stav imao i prema poslu. Bio je loše društvo i nije znao prihvatiti šalu. Među