Page 34 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

pomažem, prvo da vide svoju ogorčenost kao ljutnju, a zatim kao pokazatelj da

nešto moraju barem reći, ako ne i učiniti (dobrim dijelom zato što sama iskrenost
to zahtijeva). Tada im pomognem da tu svoju reakciju vide kao dio sile koja će
zadržati tiraniju na udaljenosti - kako na društvenoj, tako i na individualnoj
razini. Mnoge birokracije imaju male diktatore koji stvaraju nepotrebna pravila i
procedure samo zato da izraze i učvrste moć. Takvi ljudi oko sebe siju snažnu
potisnutu ljutnju koja bi, kada bi izbila na površinu, ograničila to patološko
isticanje moći.

Kada naivni ljudi otkriju u sebi kapacitet za ljutnju, šokiraju se, ponekad vrlo
snažno. Dobar primjer za to možemo vidjeti u novim vojnicima, koji su iznimno
osjetljivi na posttraumatski stresni poremećaj. On se često javlja kod vojnika ne

zbog onoga što su doživjeli, nego zbog onoga što su učinili. Reagiraju kao
monstrumi koji bi doista mogli postati u ekstremnim uvjetima na bojištu, a samo
otkriće da se to u njima krije ruši njihov svijet. Ništa čudno. Možda su
pretpostavljali da su svi strašni zločinci tijekom povijesti bili ljudi potpuno
drukčiji od njih. Možda nikada nisu mogli u sebi prepoznati kapacitet za
ugnjetavanje i zlostavljanje (a možda ni kapacitet za odvažnost i uspjeh). Imao
sam pacijente koji su bili toliko isprepadani da su doslovce godinama svakoga

dana patili od histeričnih konvulzija samo pri pogledu na zlonamjerna lica svojih
zlostavljača. Takvi pojedinci obično dolaze iz pretjerano zaštitničkih obitelji u
kojima nije bilo mjesta ni za što strašno i gdje je sve moralo biti kao u bajci
(inače...!).

Kada se napokon osvijeste - kada nekoć naivni ljudi u sebi otkriju sjeme zla i
monstruoznosti i uvide da su (barem potencijalno) opasni - njihov se strah
smanjuje. Razviju više samopoštovanja. Tada se, možda, počnu opirati
ugnjetavanju. Uviđaju da imaju sposobnost oduprijeti se zato što oni sami mogu
biti zastrašujući. Vide da se mogu i moraju usprotiviti zato što počinju shvaćati
da će u suprotnom, hraneći svoju ogorčenost i transformirajući je u

najdestruktivnije želje, postati istinski monstruozni. Da ponovimo: mala je
razlika između dobro integrirane sposobnosti za divljaštvo i destrukciju s jedne
strane i snage karaktera s druge strane. Ovo je jedna od najtežih životnih lekcija.
Možda ste gubitnik. Možda niste - ali ako i jeste, ne morate nastaviti tako

živjeti. Možda samo imate lošu naviku. Možda i niste drugo doli skup loših
navika. Svejedno, čak i ako ste bez vlastite krivnje stekli to loše držanje - čak i
ako ste bili nepopularni ili zlostavljani kod kuće ili u osnovnoj školi - to držanje
više nije nužno prikladno. Okolnosti se mijenjaju. Ako se vučete uokolo držeći
se kao poraženi jastog, ljudi će vam pripisati niži status, a onaj drevni brojač koji