Page 31 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Uzmimo za primjer da nakon takva šoka žena u predagorafobičnomu stanju

iziđe iz kuće i odlazi do trgovačkoga centra. Gužva je i teško je pronaći parking.
To je stavlja pod još veći stres. Nedavno proživljeno neugodno iskustvo samo što
nije izbilo na površinu i um joj zaokupljaju misli o ranjivosti koje su okidač za
anksioznost. Puls joj ubrzava. Počne plitko i užurbano disati. Osjeća da joj srce
juri i počinje se pitati je li u pitanju srčani udar, a ta misao samo potiče još više
anksioznosti. Diše još pliće, povećavajući razinu ugljičnoga dioksida u krvi. Puls
se dodatno povećava zbog još većega straha. Ona to zapaža pa joj puls opet

dodatno raste.
Puf! Pozitivna povratna sprega. Tjeskoba se ubrzo pretvara u paniku koju
regulira drugi dio mozga dizajniran za najteže prijetnje, koji se aktivira zbog

pretjerana straha. Bombardirana svim ovim simptomima odlazi na hitnu pomoć
gdje joj nakon duga i tjeskobna čekanja provjeravaju rad srca. Sve je u redu. Ali
ona nije baš tako sigurna u to.
Potrebna je još jedna povratna sprega kako bi se čak i takvo neugodno
iskustvo pretvorilo u potpunu agorafobiju. Sljedeći put kada treba otići u

trgovački centar, osoba u predagorafobičnomu stanju postaje tjeskobna jer se
sjeća što se dogodilo prošloga puta. Ipak odlazi tamo. Na putu do centra osjeća
kako joj srce lupa i tako počinje još jedna spirala tjeskobe i zabrinutosti. Da
spriječi paniku, izbjegava stres trgovačkoga centra i vraća se kući. Ali sada
anksiozni sustav u njezinu mozgu bilježi da je pobjegla iz trgovačkoga centra i

donosi zaključak: odlazak u trgovački centar doista je bio opasan. Naši su
anksiozni sustavi vrlo praktični i pretpostavljaju da je sve od čega smo pobjegli
opasno. To dokazuje, naravno, sama činjenica da smo pobjegli. Dakle, sada je u
našemu umu trgovački centar označen kao „preopasan da mu pristupimo" (ili je
predagorafobična osoba samu sebe označila „preranjivom za pristup
trgovačkome centru"). Možda stvari još uvijek nisu otišle dovoljno daleko da
nastanu prave nevolje. Postoje druga mjesta na kojima se može kupovati. No

obližnji je supermarket možda dovoljno nalik trgovačkome centru da u osobi
pobudi sličnu reakciju i ona se opet povlači. Sada i supermarket u njezinu umu
spada u istu kategoriju. Zatim dućan na uglu. Potom autobusi i taksiji i
podzemne željeznice. Ubrzo je to posvuda. Agorafobična osoba naposljetku će
se bojati i vlastite kuće, iz koje bi također rado pobjegla kada bi mogla, ali ne
može. Uskoro je zaglavljena u svojemu domu. Povlačenje uzrokovano

anksioznošću čini da sve od čega se osoba povukla još više potiče anksioznost.
Povlačenje uzrokovano anksioznošću čini osobu sve manjom, a svijet, koji je sve
opasniji, sve većim.