Page 43 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

organa ipak trpe zbog odbacivanja organa, a to nije zato što lijek ne djeluje (iako

se ponekad i to dogodi). No najčešće pacijenti ne uzimaju propisane lijekove. Da
čovjek ne povjeruje! Kada vam bubreg otkaže, to je doista loša vijest. Dijaliza
nije piknik. Na red za transplantaciju čovjek dođe tek nakon puno čekanja, uz
velik rizik i goleme troškove. Zar da sve to prokockate samo zato što ne uzimate
lijekove? Kako si ljudi mogu činiti takvo što? Kako je to uopće moguće?

Situacija je složena, treba priznati. Mnogi ljudi koji prime organ izolirani su
ili trpe zbog raznih zdravstvenih problema (da i ne spominjem probleme kao što
su nezaposlenost ili obiteljske krize). Mogu patiti od kognitivnih teškoća ili
depresije. Možda ne vjeruju u potpunosti svojemu liječniku ili ne razumiju
koliko je nužno da uzimaju lijek. Možda si jedva mogu priuštiti lijekove pa rade

raspored uzimanja koji je očajnički i neučinkovit.
A sada - a to je upravo nevjerojatno - zamislite da niste bolesni vi nego vaš
pas. Odveli ste ga veterinaru. Veterinar vam daje recept za lijek. Što se onda
događa? Imate jednako mnogo razloga da ne vjerujete veterinaru koliko i
liječniku. Štoviše, ne biste ga ni vodili veterinaru da vam nije stalo pa se uopće

ne brinete kakav bi mu neprikladan, nekvalitetan ili možda pogrješan recept
veterinar mogao dati. Dakle, stalo vam je. Ono što činite to dokazuje. Zapravo, u
pravilu, više vam je stalo. Ljudi su uglavnom bolji kada je u pitanju redovito i
pravilno davanje propisanih lijekova svojim ljubimcima nego sebi samima. To
nije dobro. Nije dobro čak ni iz perspektive vašega ljubimca. Vaš vas ljubimac

(vjerojatno) voli i bio bi sretniji kada biste vi uzimali svoj lijek.
Iz ovih je činjenica teško zaključiti bilo što osim da se čini da ljudi vole
svoje pse, mačke, kune i ptice (guštere?) više od sebe samih. Nije li to strašno?
Ako je to točno, koliko samo stida mora biti u njima? Što je to u ljudima što čini
da više vole svoje kućne ljubimce nego sebe same?

U potrazi za odgovorom na ovo zbunjujuće pitanje pomogla mi je jedna
drevna priča iz Knjige Postanka - prve knjige Staroga zavjeta.

Najstarija priča i narav svijeta
Čini se da su u Knjizi Postanka povezane dvije priče o stvaranju iz dvaju
različitih bliskoistočnih izvora. Sadržajno prvi, ali kronološki mlađi izvještaj -
poznat kao Svećenički izvještaj - opisuje kako je Bog stvorio kozmos svojom
božanskom Riječi dozivajući u postojanje svjetlost, vodu i zemlju, a potom
biljke i nebeska tijela. Zatim je stvorio ptice, životinje i ribe (opet samo riječju) i
na koncu završio sa stvaranjem čovjeka, muškarca i žene, načinivši ih na svoju

sliku. Sve je to opisano u prvomu poglavlju. U drugomu, starijem, Jahvističkom