Page 47 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

nakon što se vaše ustaljene rutine i tradicije uruše.

Red je mjesto i vrijeme u kojemu aksiomi po kojima živite, često nevidljivi,
organiziraju vaše iskustvo i vaše djelovanje tako da se događa ono što se treba
dogoditi. Kaos je novo mjesto i vrijeme koje izbija kada tragedija naglo udari, ili
zloba otkrije svoje zastrašujuće lice, čak i među zidovima vašega vlastitog doma.
Kada počnete izvršavati plan, uvijek može iskrsnuti nešto neočekivano ili

neželjeno, bez obzira na to koliko su nam okolnosti poznate. Kada se to dogodi,
teritorij se pomiče. Dakako: prostor, fizički prostor, može ostati isti. Ali mi
živimo u vremenu jednako koliko i u prostoru. Posljedično, čak i najstarija i
najpoznatija mjesta imaju neiskorjenjivu mogućnost da vas iznenade. Možda se
veselo raspoloženi vozite cestom u automobilu koji volite i poznajete već

godinama. Ali vrijeme prolazi i kočnice mogu popustiti. Možete bezbrižno
hodati niz ulicu svojim tijelom na kojega ste se oduvijek oslanjali. Ali ako vam
srce zastane, makar na trenutak, sve se mijenja. Dobroćudni stari pas još uvijek
može ugristi. Stari i pouzdani prijatelji još uvijek mogu zavarati. Nove ideje
mogu uništiti stare i udobne sigurnosti. Takve su stvari važne. Stvarne su.

Čim nastupi kaos, naš mozak reagira jednostavnim, hiperbrzim strujnim
krugovima nastalim još u drevnim danima, kada su naši preci živjeli na stablima,
a zmije munjevito ujedale. Nakon toga gotovo trenutnog, duboko refleksivnog
tjelesnog odgovora dolaze oni iz kasnijega razdoblja evolucije: kompleksnije, ali
sporije reakcije emocija - tek nakon toga dolazi razmišljanje višega reda koje se

može protegnuti na sekunde, minute ili godine. Čitava je ta reakcija instinktivna
u nekom smislu, ali što je brža, to je instinktivnija.
Kaos i red; ženska i muška osobnost
Kaos i red dva su temeljna elementa ljudskoga iskustva - dvije osnovne
podjele samoga Bića. Ali oni nisu stvari ili predmeti i ne doživljavamo ih kao
takve. Stvari ili predmeti dio su objektivnoga svijeta. Oni su beživotni, bez duha.

Mrtvi su. To ne vrijedi za kaos i red. Mi ih percipiramo, doživljavamo i
shvaćamo (ukoliko ih uopće shvaćamo) kao osobnosti - a to vrijedi za
percepcije, iskustva i shvaćanja suvremenih ljudi jednako koliko i za njihove
drevne pretke. Stvar je samo u tome da suvremeni ljudi to ne primjećuju.

Red i kaos ne shvaćamo u prvomu redu objektivno (kao stvari ili predmete),
a tek poslije uosobljeno. To bi bilo tako samo kada bismo prvo percipirali
objektivnu stvarnost, a tek poslije zaključivali o namjeri i svrsi. Ali unatoč našim
pretpostavkama to nije način na koji funkcionira ljudska percepcija. Primjerice,
percipiranje stvari kao alata nastupa prije ili u isto vrijeme kada i percipiranje tih