Page 520 - dr. Jovan Tucakov - Lečenje biljem
P. 520

OMAN.  BBLI  OMAN.  PITOMl  OMAN                                                               521


                                 OMAN,  BELI  OMAN,  PITOMI  OMAN


                                    Ir'lula  helenium L. -        Compositae


                Oman  je dugoveena, soafoa, dmpozantna  zeljasta  bHjka,  visoka  do  2  m.
          Stabljrka  je  malo  razgranata  j  obrasla  krupnim  duga~lcim,  ovalnim  liste-
          virna,  a  lIla  vrhovima  stabljike  i  ogranaka  stoje  rute,  do  7  em  velike  glavi~·
          ste  evasti.  I  eevasti  i  jezi~sti cvetovi  su  rute  boje.  Cveta  u  leto,  pOCev  od
          svoje  druge  godine.  Semenke  ,imaju  perjanicu  kao  i  mnoge  druge  kompe-
         zite,  te ih vetar lako  i  daleko  raznosi.  Na  taj  na~i'll  se  vrSi  prirodno  razmne-
          zavanje omana.

                RasprostranJenost.  -        Oman  raste  kao  korov  po  vlafnim  Iivadama,  kraj
         potoka  i  reka,  pored  puteva,  zeleznitkih  pruga  i  kanala,  u  ziV'im  ogradama,
         na  obodima  ~uma i  vinograda,  mes·tJimitno  u  veli'kom  mno~tvu kao  da  ga  je
         neko  gajio,  tako  da  se  livada mora preoraJti.  Gaji  se  u  mnogilll  zemljama za-
          padne  i srednje  Evrope  kao  zatins~a oj  lekovita  biljka.

                RazmnoZavanje  omana je Ialko  izvodljivo  i  preporufuje  se  svuda  po via·
         Znim  livadama  i  drugom  pustom  neobradooom  zemlj-iStu.  Gajooje  na  ora·
         nici  se  ked  nas  za  sada ne isplati,  jer  je  takva  zemlja  skupa,  a  razmnozava·
         nje lila  prirodnim  njegovim  nalazj~tima je mnogo  jevtinije.  Seje  se  u  prolece
         ili u  leta  po  nekoliko  semenki  pod  motHm  na  rastojanju  cd  jednog  koraka.
         Na hektar livade 'potrebno je do  700  g  semena 4li  25  hiljada sadniea  (deljenje
         starijih  busenova).  Ovaj  na~in  razmnozavanja  mnogo  je  bolji  i  pouzdaniji
         od  prirodnog  pomocu  vetra.  Nije  potrebno  TIlikakvo  obradivanje.

                Berba. -     U  jesen .ili  rano  u  prolece  kopaju  se  rizom  i  korenje  (Inulae
         radix)  cd  bi'\jke  starije  od  2  godine,  dobro  ocisti  cd  zemlje,  opere  hlad-
         nom  vodom,  ocisti  cd  natru1ih  delova,  po  duZini  ise~e na  ta'llke  kriSke  iii  u
         sitne  kocke  i  ~to brie  osu~i, ali  ne  na  temperaJturi  .vi~oj cd 45°C.
                Iz  debelog,  mesnatog  rizoma  izbija  svega  nekoliko  ,korooova,  koji  su
         duga~kIi  do  50  em,  a  debeli  do  6  em,  soeni  i  jedri.  Koren  raste  okomito  u
         zemlju.  Ne  treba  kopati  ni  suviSe  mlado  ni  previSe  stare  korenje.  Prvo  je
         vodnj.ikavo,  a  drugo  drvenasto.  Mla-do  korenje  i  glave iskopanog  starijeg  ke-
         renja  treba  vratiti  u  zemlju.

               Droga  se  sastoji  od  korena  i  malo  rizoma.  Pojedini  komadi  su  do  2,5
         em  debeli,  ~vI'd.i,  krti,  sivomrki.  Na  pre)omu  su  rozasti  i  moll t n ·i.  Kora  je
         u  duboko  izbrazdana  i  nekoHko  puta Ula  cd  zrakasto  ispruganog  drveta.  Iz-
         medu  njib  je  nezna  mrka  kambijalna  Idnija.  Sredina  je  tackasta  (s e k r e-
         e ion i  hod n i e i).
               Oman  je  osobitog,  aromatienog  om iris a,  nagorkog  i  Ijute-aromatic.
         nog  uk usa.

               Zamene  1 falslflkatl.  -       Koren  velebtlja  (Radix  Be/ladonnae)  ima  skro-
         ba  (a  ne  mulina)  i  kristalnog .peska,  nema  sekreoionih  ~upljina, ima  alkale-
         ida  i  nije  aromaticnog  mirisa ij  ukusa.

               Sastav.  -     Oman  lSadrii  1-3%  eta r s k 0  g  u I j a,  gorke  materije,
         fruktoze  i  mnogo  i nul ina.  U  jesen kopan,  koren  ima  do  44%  ioulina.  U
         omanu  ima  i  drugih  fruktozida:  pseudomulina,  i'llulenina  i  dr.
   515   516   517   518   519   520   521   522   523   524   525