Page 2 - Meša Selimović - Tvrđava

MEHMEDALIJA MESA SELIMOVIC
TVRDJAVA

Poslije romana Dervis i smrt (1966), koji je izazvao knjizevnu senzaciju, Mesa
Selimovic je dosta brzo, 1970, objavio novi roman slicna roda i oblika, sa
srodnim crtama u sadrzaju, u sastavu: Tvrdjavu. Pisac to i sam naglasava u
Napomeni Tvrdjave tumaceci joj smisao: "Tvrdjava je pandan Dervisu i smrti.
Tvrdjava je svaki covjek, svaka zajednica, svaka drzava, svaka ideologija."

Citajuci brzo se uvjeravamo da je novi roman smjesten u isti prostorni i
vremenski okvir kao i prvi, i to odredjeniji, jasniji, sa malo naglasenijom
dozom hronicarskog realizma, kojega malo ima u Dervisu i smrti. Gotovo da bi
se obavjesteniji citalac i bez pisceva upozorenja mogao lako prisjetiti da djelo
ima srodstva sa sarajevskom hronikom Mula Mustafe Baleskije iz XVIII
stoljeca.

U Napomeni nam pisac otkriva i vise od toga: "Ovo je trebalo da bude roman o
Mula Mustafi Baseskiji. Odatle dosta imena i podataka iz njegove Hronike. Ali
dok sam pisao, nametnule su mi se druge licnosti, narocito Ahmet Sabo,
Mahmut Neretljak i Sehaga Soco. Prva glava je u pocetku napisana kao
ispovijest Mula Ibrahimova, poslije sam sve prenio na Ahmeta Sabu."
Te se izjave vidljivo u tekstu ispoljavaju, i potvrdjuju, posebno u nekim
glavama kao sto je sesta Cudno ljeto, vidno baseskijska sa podacima o
nesrecama, posastima koje su pogadjale Sarajevo i okolicu. Hronicarski
realizam potvrdjuje se i napomenom u dijelu o braci Moricima: "Samo
dvadeset godina je proslo, a sve se zaboravilo, i braca Morici i Sari-Murat, i
njihovo bezakonje, i ljudi koje su pobili."
Ovdje je za tu realisticku baseskijsku stranu djela izrazajno i vidjenje tog
dogadjaja, koji je iz hronicarskih anala i ljudskog pamcenja presao i u legendu,
naravno preoblicen: "Izdalo je", kaze pisac u produzetku gornjega teksta, i
"narodno pamcenje, pa se pjevala tuzna pjesma o vjesanju dvojice brace, kao
da su junaci a ne surove siledzije. I mozda bas ta pjesma, u kojoj je narod
stvarao junake od onih koji to nisu, i taj zaborav, kao da je sve stoljecima
daleko, doveli su moga rodjaka u Sarajevo."
Tako je na odredjeni, ne sasvim andricevski nacin, svakodnevica skopcana s
istorijom i legendom, kao sto je bas verzija o Moricima karakteristicna i za
Andricev Put Alije Djerzeleza, priblizno slicno vremenski smjestena.
Slicna je i demitizacija legendi, samo sto se to ovdje kod Selimovica uopsteno
potvrdjuje, a u Andrica se pripovjedno razvija. Izmedju dva Selimoviceva
romana lako se spoznaju i slicnosti i razlike te bi se reklo, kad se novi roman
cita neposredno poslije prethodnoga, da se ovdje slika svijeta iz prvoga
upotpunjuje. Slika je drukcija ali dopunska, sa istim polazistem iz pisceva
svijeta, intimnog senzibilnog i intelektualnog. O tome je pisac sam govorio
povodom Tvrdjave, odnosno Dervisa i smrti. Moglo bi se reci, narocito s
obzirom na prvu glavu romana, da je Tvrdjava - sugerisuci nam to i kao
naslov, kao rijec i kao pojava pojam - roman rata i mira u njihovoj unutrasnjoj
vezi kao ljudsko pojedinacno i skupno iskustvo, moralni iskaz na ispitima
medjuljudskog odnosa uz pritisak drustvenog, politickog, drzavnog regulativa
gdje je tema vlasti preuzeta iz Dervisa, sa istim pretpostavkama. Ako je ratu