Page 78 - Meša Selimović - Tvrđava

nasem dvoristu, u kuci iznad konjusnice. Mladom Pakri je dvadeset pet godina,
Rabija-hanumi blizu sezdeset. Ljubavnik joj je lijepo mogao biti unuk.

Smijao sam se: zenu ljubav podmladjuje.

- Samo neka bog sacuva covjeka da ne poludi - kaze Tijana gadljivo.
- Podmladile ste je ti i ljubav.
- Na lice stavlja toliko bjelila i rumenila, da joj se koza i ne vidi.
- Srecom!
- I kosu boji u crno.
- Sta te se tice.
- Govori samo o njemu, vise se i ne stidi. Kao da je pamet izgubila. A i on,
balavac, kako moze!
- Stara je i za Pakru-oca.

Niko nije znao ko su te Pakre, otac i sin, ni od cega zive. Doduse, to bi se
moglo reci za vecinu ljudi u dvoristu, pa i za mene. Govorilo se da su dosli iz
Beograda, da su tamo neka nasilja pocinili, ali je to vjerovatno nagadjanje, jer
se ni s kim nisu druzili. Znalo se samo da su se vratili s hocinske vojne, bili su
u nekoj jedinici s kojom se nisam susretao.

Tijana je odlucila da vise ne ide Rabija-hanumi, nije vise mogla da gleda bruku
i sramotu, a ja sam se odmah slozio s tom odlukom, jedno zato sto se uvijek
slazem s njenim odlukama, a drugo zato sto mislim da ne treba izazivati
djavola, i pustati da mlad covjek, lijep i naocit (odjednom mi je palo u oci da je
mladi Pakro vrlo lijep!), gleda u mladu i lijepu zenu uz pogurenu staricu, pravi
obojeni grob. Ako je slijep, mogao bi progledati, ako je lupez, mogao bi
pozeljeti i od jedne i od druge ono sto na njima vrijedi.

Nije mi stalo ako je bacio oko na hanumin nakit, svakako ce mu dati sve sto
zatrazi, ali bih mu srce iscupao za jednu jedinu trepavicu moje zene. A njega
ne zanima trepavica.

Kad sam joj to rekao, Tijana se naljutila zbog mojih budalastih misli. Kako mi
takve ludosti mogu pasti na um, i zar ja mislim da se samo nekome prohtije,
pa ce zena potrcati? Muskarci su uobrazeni i pokvareni, a zena ima mnogo vise
postenih nego nepostenih, i sve tako, dok nisam priznao da je u pravu, a u
sebi sam bio zadovoljan sto se ne moram brinuti sta se moze desiti a sta ne
moze. Vjerujem ti kao sebi, pa i vise, ali sjedi sa mnom, tako je najbolje! Jer,
svako bi se nasmijao i odbio kao ludost i samu pomisao da se starica mogla
zaljubiti u mladica, a eto, zaljubila se. Sto nije ucinila nikad, ucinila je kad se
najmanje moglo ocekivati.

Medju zivim ljudima sve se moze desiti.

Nakon nekoliko dana serdar Avdaga me presreo i upitao zasto moja zena ne
ide vise Rabija-hanumi. I je li istina sto se prica o mladom Pakri i o njegovoj
snahi?