Page 82 - Meša Selimović - Tvrđava

Cim sam s vrelog sunca usao u sjenovit kolski prolaz koji vodi u nase dvoriste,
vidio sam kako je nepoznati covjek skocio sa stepenica kuce u kojoj su
stanovale Pakre, i otrcao u staju pod kucom. Izveo je konja i u tritu ga
uzjahao. Jedan strazar je posao da stane pred konja, ali se brzo sklonio u
stranu, i ucinio je pametno, jer bi ga konj zgazio.

Konj je jurio prema kolskom prolazu, a jahac, povijen u sedlu, izvadio je
kuburu iza pojasa.

Prilijepio sam se uza zid, zahvaljujuci bogu sto sam mrsav i tanak, pa me
valjda nece prignjeciti. A onda sam zaboravio tutanj konjskih kopita i kuburu u
jahacevoj ruci, jer su iz dvorista zapucale puske, gadjajuci bjegunca, a mene
je uhvatio strah da cu samo ja platiti glavom u ovom obracunavanju koje me
se ne tice. Kursumi su zvizdali ispred moga nosa, prolijecuci kao ljuti nevidljivi
bumbari, ne pogodivsi ni mene ni konjanika. I nikad se nisam obradovao
necijoj nevjestini, nego tada, ne zbog konjanika, vec zbog sebe.

Strazari su potrcali prema izlazu, da isprave sto su promasili, ali ih je serdar
Avdaga pozvao, i oni su se vratili. Sigurno zbog dvojice Pakra, da im i oni ne
pobjegnu.

Vidio sam kako je nepoznati konjanik utekao, vidio sam kako se strazari
vracaju po ubice, i znao sam da se sve svrsilo, a jos sam stajao prikrpljen uz
neravni zid.

Bila je malo stidna ta ukocenost i zaboravljenost, taj strah sto mi je istjerao
krv iz srca, ali sam o tome mislio poslije, tada nisam. Manite, ljudi! Ko to voli
da pogine?

Odlijepivsi se od zida koji me stitio sa strane odakle nije bilo opasnosti, posao
sam u dvoriste.

Pakre su jos stajale na stepenicama, a strazari su isli prema njima, da ih
povedu, kao da nisu znali sami ni hodati.

Zasto nisu pobjegli?

Nepoznati covjek je pobjegao. Sreca mu nije bila naklonjena, tudji dogadjaji su
ga skolili, ono sto ga se nije ticalo trebalo je da mu dodje glave (nesto je kriv,
sigurno), ali on je pljunuo na sudbinu, i raskinuo lanac slucajnosti koji ga je
stegao.

Sjeticu se toga kad budem imao vise vremena.

Avdaga je stajao usred dvorista, zamisljen.

- Nisi htio da slazes - rekao mi je kad sam prisao. - A kolike bi nesrece
sprijecio!