Page 115 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

Kako bi nadoknadili desetke milijardi dolara što su se slijevale privatnim
tvrtkama putem ugovora i poreznih olakšica, republikanski Kongres najavio je
u studenome 2005. da se savezni proračun mora srezati za 40 milijardi dolara.
Među rezovima su se našli - studentski krediti, zdravstveno osiguranje i kuponi
za hranu. Dakle, oni najsiromašniji stanovnici Sjedinjenih Država dvaput su
subvencionirali kooperantski zlatni rudnik - prvi put nakon što se pomoć
stradalima pretvorila u neobuzdanu korporacijsku podjelu, i drugi put, kada
je onih nekoliko programa što izravno pomažu nezaposlenima i siromašnima
diljem zemlje ukinuto kako bi se platili ti prenapuhani računi.

New Orleans je čisti priručnik kapitalizma katastrofe —projektanti su trenu­
tačni potpredsjednik i Zaklada Heritage, krajnje desničarski trust mozgova
kojemu je Trump skrenuo velik dio proračuna svoje administracije. Naposljetku,
reakcija na uragan Katrina pokrenula je pad popularnosti Georgea W. Busha,
pad koji ga je u konačnici stajao predsjedničkog mandata 2008. godine. Devet
godina poslije, kada su republikanci ponovno ostvarili nadzor nad Kongresom i
Bijelom kućom, nije teško zamisliti primjenu tog pokusa privatiziranog nadzora
katastrofe na nacionalnoj razini.
Nazočnost teško naoružane policije i privatnih vojski u New Orleansu
iznenadila je mnoge. Otad se ta pojava širi eksponencijalno jer su lokalne
policijske snage do zuba opremljene vojnom opremom —uključujući tenkove

i dronove —dok privatne zaštitarske tvrtke često pružaju usluge vojne obuke i

podrške. S obzirom na brojnost privatnih vojnih i zaštitarskih kooperanata na
ključnim položajima u Trumpovoj administraciji, možemo očekivati da će, sa
svakim novim šokom, one sve više bujati.
Iskustvo s uraganom Katrina služi i kao posljednja opomena onima koji
vjeruju Trumpovu obećanju da će bilijune dolara potrošiti na infrastrukturu.
Time će pokrpati neke ceste i mostove, otvoriti radna mjesta (iako - kao što
ćemo vidjeti u 10. poglavlju —nije riječ o ulaganjima u ekološku infrastruk­

turu, što zahtijeva napuštanje fosilnih goriva). Najvažnije, Trump je nagovi­
jestio da planovi nemaju veze s javnim sektorom, nego s privatno-javnim par­
tnerstvom - već legendarno ozloglašenim zbog korupcije, što će za posljedicu
imati mnogo manje plaće nego što zaslužuju projekti javnih radova. S obzirom
na Trumpovu poslovnu prošlost, kao i Penceovu ulogu u administraciji, posve
je opravdano strahovati da će se to neobuzdano infrastrukturno trošenje pre­
tvoriti u kleptokraciju iz vremena uragana Katrina - u vladu lopova praćenu
bratijom iz Mar-a-Lagoa koja se slobodno koristi golemim svotama novca
prikupljena porezom.
New Orleans otkriva mučnu sliku onoga što možemo očekivati u trenutku
novog šoka. Nažalost, slika nipošto nije cjelovita —još mnogo toga ova admini­
stracija može pokušati progurati pod krinkom krize. Da bismo postali otporni
na šokove, moramo se za njih pripremiti.