Page 113 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 113

U  sličnome  tonu,  Richard  Baker,  tadašnji  republikanski  kongresmen  iz
       Louisiane, izjavljuje: „Napokon smo počistili socijalne stanove u New Orleansu.
       Nismo to mogli sami, pa nam je pomogao Bog.“ Kada je davao tu izjavu, bila
       sam u skloništu nedaleko od Baton Rougea.  Ljudi s kojima sam razgovarala
       bili su potpuno zatečeni. Zamislite da ste primorani napustiti dom, spavati na
       poljskom krevetu u nekakvom hangaru i onda shvatite da ljudi koji vas navodno
       trebaju zastupati, tvrde kako je riječ o nekom božanskom djelu -  Bogu se očito
       mile stambena naselja u izgradnji.
          Baker je dobio svoje „čišćenje" socijalnih stanova. U mjesecima poslije oluje,
       bez prisutnosti stanovnika New Orleansa -  bez njihovih neugodnih mišljenja,
       bogate tradicije i dubokih korijena -  srušene su tisuće socijalnih stanova, mnogi
       među njima pretrpjeli su prije toga tek minimalne štete jer su se nalazili  na
       uzvisinama.  Zamijenili su ih apartmani i gradske kuće,  po cijenama daleko
       izvan dohvata onih koji su ranije živjeli ondje.
          I tu u priču ulazi Mike Pence.  U trenutku kada je uragan pogodio New
       Orleans, Pence je bio ravnatelj moćnog i iznimno ideološki obojenog Odbora
       za  republikanske  studije  (RSC),  kvoruma  konzervativnih  zakonodavaca.

       Trinaestoga rujna 2005. —samo četrnaest dana nakon što su brane popustile

       i  dok su  dijelovi  New Orleansa još  uvijek bili  pod vodom —RSC je sazvao
       sudbonosni  sastanak u  prostorijama washingtonske  Zaklade  Heritage.  Pod
       Penceovim  vodstvom,  skupina je sastavila listu  „slobodnotržišnih  ideja kao
       reakciju  na uragan  Katrina  i visoke cijene goriva" -  trideset dvije,  navodno
       spasonosne,  točke;  ukratko,  sve odreda prepisano  iz udžbenika kapitalizma
       katastrofe.
          U njima je očita odlučnost u borbi protiv zakona o radu kao i javne sfere -
       što je gorka ironija, s obzirom na to da je upravo propast javne infrastrukture
       glavni  krivac za preobrazbu  Katrine  u  humanitarnu  katastrofu.  Pozornost
       zaslužuje i odlučnost za iskorištavanje svake prilike kojom se učvršćuje položaj
       industrije nafte  i  plina.  Popis uključuje preporuke za „automatsko  ukidanje
       Davis-Baconova zakona o plaći u pogođenim područjima"  (riječ je o zakonu
       koji obvezuje građevinske poduzetnike na isplatu zajamčenog dohotka), „pre­
       tvaranje cijelog pogođenog područja u zonu oslobođenu poreza" i „dokidanje
       ili privremeno odustajanje od strogih ekoloških propisa... koji koče obnovu".
          Predsjednik  Bush  prihvatio  je  mnoge  preporuke već  isti  tjedan,  iako je,
       pod pritiskom javnosti,  naposljetku bio primoran ponovno uvesti standarde
       rada. Jedna preporuka pozivala je na dijeljenje vaučera za privatne i subven­
       cionirane škole  (profitne institucije subvencionirane prikupljenim porezom),
       što je savršeno u skladu s Trumpovim izborom ministrice obrazovanja, Betsy
       DeVos.  Za samo godinu dana New Orleans pretvorio se u potpuno privati­
       ziran školski sustav.
          A to nije sve. Iako su klimatolozi izravno povezivali porast snage uragana
       s  porastom  temperatura oceana,  to  Pencea  i  njegov odbor  nije spriječilo  da
   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118