Page 111 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

Kada su ga najavili kao Trumpova suborca, pomislila sam: „Znam to ime.
Već sam ga negdje vidjela." Onda sam se sjetila. Našao se u središtu jednog
od najgorih slučajeva koje sam pratila - kapitalizma katastrofe za sve koji je
uslijedio poslije uragana Katrina i potapanja New Orleansa. Njegova djela kao
profitera na ljudskoj patnji toliko su gnusna da ih vrijedi malo dublje istražiti,
jer nam otkrivaju štošta o onome što možemo očekivati od ove administracije
u vremenima težih kriza.

Projekt ,,Katrina“

Prije nego što malo zaronimo u Penceovu ulogu, vrijedi zapamtiti kako uragan
Katrina, iako ga se obično opisuje kao prirodnu katastrofu, nije nimalo pri­
rodno utjecao na grad New Orleans. Kada je u kolovozu 2005. pogodio obalu
Mississippi službeno mu je snižena jakost sa 5. kategorije na 3. (i dalje vrlo
razornu). Kada je uragan stigao do New Orleansa, izgubio je najveći dio snage,

te je ponovno degradiran —u „tropsku oluju".
Ovo je važno, jer tropska se oluja nikad ne bi smjela probiti kroz nasipe
i obranu New Orleansa. No Katrina se probila jer obrambeni nasipi nisu
izdržali. Zašto? Danas znamo da je, unatoč mnogobrojnim upozorenjima,
Inženjerijski korpus dopustio da nasipi propadnu. A taj propust posljedica je
dvaju glavnih čimbenika.
Jedan od njih specifičan je nemar za živote siromašnoga crnačkog stanov­
ništva čije je domove neodržavanje nasipa učinilo najranjivijima. Bio je to dio
šireg zanemarivanja javne infrastrukture diljem Sjedinjenih Država, što je
izravna posljedica višedesetljetne neoliberalne politike. Ako se neprekidno vodi
rat protiv same ideje javne sfere i općeg dobra, naravno da će temelji društva u
javnom vlasništvu - ceste, mostovi, nasipi, vodotokovi - propasti do te mjere
da ih dijeli samo korak do katastrofe. Kada se masovno smanjuju porezi, tako
da ostaje novca samo za vojsku i policiju, događa se upravo to.
Fizička infrastruktura nije iznevjerila samo grad, osobito najsiromaš­
nije stanovnike koji su, kao i u mnogim američkim gradovima, pretežno
Afroamerikanci. Podbacio je i ljudski sustav zaštite od katastrofe, što je druga
velika pukotina. Riječ je o agenciji savezne vlade zaduženoj za upravljanje u kri­
znim situacijama, poznatoj kao FEMA (The Federal Emergency Management
Agency), koja zajedno s državnim i gradskim vlastima ima presudnu ulogu u
planiranju evakuacije i reakcije na krizu. Vlast je podbacila na svim razinama.
FEMA-i je trebalo pet dana da stanovnicima New Orleansa, koji su zaklon
potražili na stadionu Superdome, dopremi vodu i hranu. Najstrašnije onodobne
slike one su s bespomoćnim ljudima na krovovima - kuća i bolnica - s natpi­
sima „UPOMOĆ", kako gledaju helikoptere koji prolijeću pokraj njih. Ljudi
su jedni drugima pomagali najbolje što su mogli. Spašavali su se međusobno
kanuima i čamcima. Dijelili su jedni drugima hranu. Pokazali su tu neopisivo