Page 142 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 142
crne rupe zaborava. Ubrzo nakon Trumpove pobjede, neprofitna digitalna
knjižnica sa sjedištem u San Franciscu, Internet Archive, koja je posljednja dva
desetljeća rada posvetila očuvanju internetskih sadržaja za javnost (i već posje
duje stotine milijardi arhiviranih stranica), objavila je kako namjerava pronaći
server u Kanadi na kojem će pohraniti sve američke podatke. U danima prije
Trumpove inauguracije u raznim gradovima održani su skupovi za „očuvanje
podataka", jer su se istraživači i zabrinuti volonteri sastali kako bi zaštitili
podatke sa stranica Agencije za zaštitu okoliša i ostalih vladinih službi. U
veljači 2017. održan je ,,hackaton“ na Sveučilištu Berkeley, okupivši dvije stotine
„branitelja podataka" koji su spašavali znanje stvoreno radom javnih institucija
poput Ministarstva energetike i NASA-inih programa proučavanja Zemlje.
Znanstvenici se nevoljko uključuju u politički aktivizam, jer se zagovaranje
problema koji ujedno istražuješ može smatrati dokazom pristranosti. Takav je
oprez razumljiv, no sučeljeni s otvorenim napadima Trumpove administracije
na znanstvenu stvarnost i bezočnim pokušajima gušenja nekonvencionalnih
istraživanja, mnogi znanstvenici zaključili su da moraju podići svoj glas. Jane
Goodall, slavna primatologinja, opisala je napade na znanost kao „poziv na
juriš" znanstvenoj zajednici.
I zato su na Dan Zemlje 2017. deseci tisuća znanstvenika sudjelovali u
washingtonskom Maršu za znanost, dok je više od četrdeset tisuća ljudi mar
širalo za znanost u Chicagu i Los Angelesu - a to su samo najveći među više
od šesto marševa održanih diljem SAD-a te još šezdeset osam svjetskih država.
„Ako ne možemo otvoreno raspravljati o činjenicama," izjavio je za Guardian
jedan biolog sa Sveučilišta Stanford, „kako će preživjeti demokracija koja se
temelji na javnoj raspravi i povjerenju u društvene istine? 1zato ćemo marši
rati." (Jedna pjesma postala je hit: „Što želimo? Istraživanja temeljena na poda
cima. Kad to želimo? Odmah nakon stručne recenzije.") Samo tjedan dana
poslije stotine tisuća ljudi okupilo se po paklenoj vrućini u Washingtonu (još
jedanput, uz još stotinu marševa koji su se istodobno održavali posvuda), uje
dinivši se pod parolom „klima, radna mjesta i pravda". Tom prilikom nismo
samo zahtijevali poštovanje prema znanosti, već i da ona postane temelj smione
i hitne ekonomske i društvene transformacije.
U prvom valu otpora pokazalo se da brišu barijere između značenja riječi
„aktivist" i „organizator". Masovna okupljanja tada su organizirali ljudi koji
dotad nikad nisu sudjelovali ni u čemu političkome. Mnogo ih je otkrilo da,
bez obzira na stručno područje, bili odvjetnici ili konobari, posjeduju ključne
vještine koje mogu podijeliti u toj novonastaloj mreži otpora. Nije važno gdje
žive ili rade - u laboratoriju, dućanu, odvjetničkom uredu ili domu —važno je
da ujedinjeni posjeduju moć bacati klipove u zupčanike pogibeljnog sustava.
Istodobno su mnogi od nas shvatili kako su nam, želimo li biti dorasli hit
nosti i važnosti trenutka, potrebna određena umijeća i znanja —o povijesti,