Page 161 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

kriticizma i svijesti. Prvo doba pribavlja materijal za

analitički i kritički intelekt drugoga.
Tako su i veliki duhovi, koji se poput divovskih tornjeva
izdižu u povijesti čovječanstva, Buddha i Isus u carstvu

duhovnih pobjeda, ili Aleksandar Makedonski i Napoleon

u carstvu fizičkih pobjeda, bili samo odražene slike
ljudskih tipova koji su postojali prije desetaka tisuća

godina i ponovo su proizvedeni tajanstvenim silama što
upravljaju sudbinama svijeta.

Nema ni jednog istaknutog značaja u svim ljetopisima
svete ili svjetovne povijesti čiji prototip ne bismo mogli

naći u poluizmišljenim, poluzbiljskim predajama starih
religija i mitologija.

Kao što se zvijezda što blista na neizmjernoj
udaljenosti od zemlje u beskraju neba odražava u mirnoj

vodi jezera, tako se i lik ljudi iz pretpotopnih vremena
odražava u razdobljima naše povijesti.

Kako je gore, tako je i dolje. Što je bilo bit će opet.
Kako na nebu, tako i na zemlji.»

Sve što se govori o novom shvaćanju vremenskih
odnosa silom prilika je vrlo nejasno, jer naš jezik uopće

nije prilagođen za prostorno izražavanje vremenskih
pojmova. Nemamo za to potrebnih riječi, nemamo

glagolskih oblika. Strogo uzevši, za izražavanje tih, za
nas novih odnosa, potrebni su neki posve novi, drukčiji

oblici - ne glagolski. Za izražavanje novih vremenskih

odnosa nužan je jezik bez glagola. Nužne su posve
nove vrste riječi, bezbroj novih riječi. Do tada, našim

ljudskim jezikom o »vremenu« možemo govoriti
samo u natuknicama. Njegovu istinsku bit ne

možemo izraziti.