Page 157 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Dvodimenzionalnom biću vrijeme je nužno za

objašnjavanje najjednostavnijih pojava - kuta, kosine,
šupljine.

Nama ono nije potrebno za objašnjavanje takvih
pojava, ali nam je neophodno za objašnjavanje pojava

gibanja i fizičkih pojava.

U još višem prostoru naše pojave gibanja i fizičke
pojave vjerojatno će se, bez ikakva vremena, shvaćati

kao svojstva nepomičnih tijela, a biološke pojave -
rođenje, rast, razmnožavanje i smrt, smatrat će se

pojavama gibanja.

Na taj način vidimo kako širenjem svijesti uzmiče
ideja vremena. Vidimo da je ona posve uvjetna.

Vidimo da se vremenom označavaju značajke

prostora višeg od datog prostora, tj. značajke
predodžaba svijesti više od date svijesti.

Za jednodimenzionalno biće sve značajke
dvodimenzionalnog, trodimenzionalnog,

četverodimenzionalnog i višedimenzionalnog prostora
nalaze se u vremenu - sve to je vrijeme.

Za dvodimenzionalno biće vrijeme sadrži značajke

trodimenzionalnog, četverodimenzionalnog i
višedimenzionalnog prostora.

Za čovjeka, tj. trodimenzionalno biće, vrijeme nosi u

sebi značajke četverodimenzionalnog i višedimen-
zionalnog prostora. Dakle, kako se širi i raste svijest i

oblici zamjedbe, tako se povećavaju značajke
prostora i smanjuju značajke vremena. Drugim

riječima, povećanje osjećaja prostora povećava se

nauštrb osjećaja vremena. Ili, može se reći da je
osjećaj vremena nesavršeni osjećaj prostora (tj.

sposobnost nesavršenog predočavanja) i, što se