Page 395 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

cjelini, ili barem o nekoj golemoj cjelini koja

zasjenjuje svaku zamisao, maštu ili razmišljanje.. . ,
takav pojam u usporedbi s kojim svi njegovi raniji

pokušaji da umom pojmi svemir izgledaju beznačaj-
ni i smiješni.«

To širenje intelekta silno uvećava sposobnost

stjecanja i akumuliranja znanja i izravno povećava
sposobnost inicijative.

»Povijest razvoja i pojave kozmičke svijesti u

čovječanstvu posve je slična pojavi svih

pojedinačnih mentalnih sposobnosti. Kad se pojavi
nova sposobnost, očitovat će se, u početku, tek kod

nekolicine izuzetnih pojedinaca. Nakon nekog
vremena postaje učestalija, potom stječe

mogućnost da se razvija, postaje dostupna svima i
konačno postaje svojstvo svih ljudi od rođenja.

Štoviše, rijetke, izuzetne sposobnosti genija očituju

se kod čovjeka u zreloj dobi, katkad čak i u starosti.
Kad postanu uobičajenije, po naravi bliže

»talentima«, te se sposobnosti očituju i kod mladih
ljudi. Kasnije, kad postanu »sposobnost«, očituju se

čak i u djece. Na kraju te sposobnosti postaju
zajedničko vlasništvo sviju od rođenja, a kad

izostanu, to se smatra nedostatkom.

Takva je sposobnost govora (to jest, sposobnost
uobličavanja pojmova). Vjerojatno je u dalekoj

prošlosti, na granici pojave ljudske svijesti, ta
sposobnost pripadala samo nekolicini izuzetnih

pojedinaca i vrlo vjerojatno se očitovala samo u
starosti. Kasnije je postala učestalija i počela se

ranije očitovati. Postojalo je, vjerojatno, razdoblje

kad govor nije bila osobina svih ljudi, baš kao što i
umjetnička nadarenost - osjećaj za glazbu, za boje i