Page 420 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

puta rjeđa od vode, to jest, bila bi na krajnjoj granici

razrjeđenja.«

Prof. Umov iznosi primjer broja kugli koji odgovara

broju sekunda u milijun godina. Na jednoj od tih kugli

(koje odgovaraju tvari u svemiru) zapisano je sve što
znamo, jer sve što mi znamo odnosi se na tvar. A tvar je

samo jedna među milijunima i milijunima »kugli
vakuuma«:

»Zaključak do kojeg dolazimo (kaže on) jest ovaj: Tvar
predstavlja vrlo nevjerojatan događaj u svemiru.

Taj se događaj zbio jer nevjerojatnost ne znači
nemogućnost. No, gdje i na koji način se ostvaruju

vjerojatnija zbivanja? Je li to u području energije
zračenja?

Teorija vjerojatnosti obuhvaća golemi dio svemira -
vakuum - u svijetu nastajanja. Znamo da energija

zračenja ima gravitacijsku masu. Zar među različitim
pojavama u svijetu ukrštenih zraka njihovi elementi

međusobnim privlačenjem ne stvaraju sitne čestice kojih
gomilanje sačinjava naš tvarni svijet?

Ne bi li moglo biti da je vakuum laboratorij tvari?
Tvarni svijet ograničeni je obzor što se otvara pred

čovjekom koji je izašao van. Za njegova osjetila život

buja samo u granicama tog obzora; izvan njega za
ljudska osjetila postoji samo vakuum.«

Ne bih se htio upuštati u polemiku s onim mislima u

raspravi prof. Umova s kojima se ne slažem. Ipak,
upozorit ću na pitanja što, po mom mišljenju, proizlaze iz
nesuglasnosti nekih premisa i nabrojit ću ih.

Antiteza između vakuuma i tvarnog svijeta zvuči

gotovo naivno nakon upravo navedenih riječi
Minkowskog o nužnosti da znanost prijeđe na pitanja