Page 422 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Od mnogobrojnih psihologijskih pokušaja istraživanja

četvrte dimenzije zadržat ću se i na knjizi Johana von
Manena Neka okultna iskustva, Madras, India, 1913.

Ta knjiga sadrži neobični crtež četverodimenzionalnog

tijela koje je autor »vidio« svojim unutrašnjim viđenjem.
To zanimljivo iskustvo opisao je van Manen na ovaj
način:

»Kad sam prije nekoliko godina boravio i putovao

sjeverom Engleske u nekoliko sam navrata govorio i
predavao o četvrtoj dimenziji. Jednoga dana, pošto sam

se povukao na spavanje, ležao sam potpuno budan
razmišljajući o nekom problemu vezanom za tu temu.

Pokušao sam vizualizirati ili promisliti oblik
četverodimenzionalne kocke koju sam zamišljao da je

najjednostavniji četverodimenzionalni oblik. Na moje
veliko zaprepaštenje pred sobom sam jasno ugledao

prvo četverodimenzionalnu kuglu, a potom
četverodimenzionalnu kocku i tek tada, iz te predmetne

pouke, naučio sam da je kugla, a ne kocka,
najjednostavnije tijelo, što sam već prije trebao znati iz

trodimenzionalne analogije. Neobično je bilo to da je
jasno nastojanje da vidim jedno učinilo da vidim drugo.

Vidio sam oblike kao da su preda mnom u zraku
(premda je soba bila mračna), a iza tih oblika jasno sam

vidio razmak na zavjesama kroz koji se u sobu probijao
trak svjetla. To je bio slučaj u kojemu mogu jasno utvrditi

dojam da su viđeni predmeti bili izvan moje glave. U
većini drugih slučajeva nisam to mogao tako nedvojbeno

reći, jer su dvojnog značaja, to jest, gotovo jednako sam
ih osjećao i izvan i unutar mozga.

Odustajem od pokušaja da opišem

četverodimenzionalnu kocku što se tiče njezina oblika.
Bio bi moguć matematički opis, no on bi istovremeno
rastočio cjelovitost zbiljskog dojma. Bolje se može