Page 425 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

doda ono što nužno mora nedostajati na

dvodimenzionalnom crtežu.«

Što se mene tiče, mogu reći da pravo značenje van

Manenove »vizije» teško možemo procijeniti sredstvima

koja su nam na raspolaganju. Kad sam u njegovoj knjizi
ugledao ovdje reproducirani crtež, odmah sam shvatio i

osjetio sve što on znači. No, donekle se nisam složio s
van Manenom u tumačenju tog crteža. On piše:

»Ukupni dojam možemo nazvati i prstenom. Mislim da
sam tada (gledajući crtež) po prvi put shvatio da tzv.

četverodimenzionalno viđenje jest viđenje koje se odnosi
na poimanje prostora što proizlazi iz vizualnog

zamjećivanja gustoće.«

Usprkos svom njegovu oprezu ova mi se opaska čini
opasnom, jer stvara mogućnost iste pogreške koja je u

mnogim stvarima zapriječila Hintona. Ta se pogreška
sastoji u mogućnosti da se izgradi stanovita pseudo

četvrta dimenzija koja zapravo potpuno leži u tri

dimenzije. Mišljenja sam da je lik ispunjen gibanjem.
Meni izgleda da se cio lik giba kao da stalno izvire iz

točke spajanja šiljastih vrhova šireći se iz te točke i
ponovo se vraćajući u nju. No, neću sada analizirati i

ispitivati van Manenovo iskustvo, već to prepuštam
čitaocima koji su doživjeli slična iskustva.

Što se tiče van Manenovih opisa njegovih zapažanja o

»petoj« i »šestoj« dimenziji, čini mi se da u njima ništa
ne opravdava pretpostavku da se one odnose na

područje više i složenije od četverodimenzionalnog
svijeta.

Po mom mišljenju to nije ništa više od zapažanja o
području četvrte dimenzije. No, ono što je u njima

značajno, to je njihova sličnost s iskustvom nekih