Page 428 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 428
No, problem ljubavi obično se u modernim filozofijama
o životu prihvaća kao nešto dano, nešto već shvaćeno i
spoznato. Različiti sustavi unose razmjerno malo razlika
u shvaćanje ljubavi. I premda je zapravo za nas ljubav
isto toliko velika tajna koliko i smrt, zbog nekog razloga
mi je ne zamjećujemo tako naglašeno. Razvili smo niz
stereotipnih gledišta o ljubavi i ljudi ponizno prihvaćaju
neki od tih stereotipa. Umjetnost, koja bi po svojoj naravi
morala moći mnogo reći o tome, posvećuje veliku pažnju
Ijubavi; ljubav je vjerojatno oduvijek bila i jest tema
umjetnosti. No, čak se i sama umjetnost uglavnom
ograničava na puke opise i psihološku analizu
ljubavi, rijetko dotičući njezine dubine, onaj dodir sa
vječnošću i beskonačnošću koji ona podaruje
čovjeku.
Ljubav je, zapravo, kozmička pojava u kojoj su
ljudi, čovječanstvo, tek slučajni; kozmička pojava
koja se zanima za ljudske živote ili duše koliko i
Sunce za svoj sjaj, tako da, uz pomoć njegova
svjetla ljudi mogu obavljati svoje svakidašnje
poslove i koristiti ga za svoje ciljeve. Kad bi ljudi
mogli to razumjeti, makar samo dijelom svoje
svijesti, pred njima bi se otvorio novi svijet i postalo
bi im vrlo čudno gledati na život iz svih uobičajenih
uglova.
Tada bi shvatili da je ljubav nešto posve drugačije
i drugačije vrste no što su sitna zbivanja zemaljskog
života.
Možda je ona svijet osobitih duhova koji povremeno
obuzmu ljude, potčinjavaju ih i pretvaraju u oruđe za
postizavanje vlastitih nerazumljivih ciljeva.