Page 432 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 432
U proljeće, s prvim buđenjem emocija Ijubavi, ptice
počinju pjevati i graditi gnijezda. Pozitivist će, naravno,
za sve to pokušati naći jednostavno objašnjenje: pjevaju
zato da privuku ženke ili mužjake i slično. No čak ni
pozitivist neće moći zanijekati da tog pjevanja ima
mnogo više no što je potrebno za »održvanje vrste«.
Dakako, za pozitivista je »pjevanje« tek
»akcidentalno«, samo »sporedni proizvod«. No to
pjevanje zapravo može biti najvažnija funkcija
određene vrste, smisao njezina postojanja, svrha
koju je priroda imala u vidu kad je stvarala tu vrstu. I
to pjevanje nije potrebno da se dozovu ženke, već
zbog nekog općeg sklada u prirodi koji mi samo
ponekad nejasno osjećamo.
Iz ovoga vidimo da ono što se čini popratnom
funkcijom ljubavi sa stajališta jedinke može služiti kao
glavna funkcija vrste. Nastavimo: mladi ptiči još ne
postoje, ne daju se čak ni naslutiti.
Pa ipak, za njih se već pripremaju »kuće«. Ljubav je
pobudila žudnju za djelatnošću. Nagon upravlja tom
žudnjom za djelatnošću, jer je on s gledišta vrste
koristan. Na prvo buđenje ljubavi - započinje rad. Ista
želja stvara i novi naraštaj i uvjete u kojima će taj novi
naraštaj živjeti. Ista želja budi stvaralačku djelatnost u
svim pravcima, navodi na parenje za rađanje novog
naraštaja i na građenje i stvaranje za budući naraštaj.
Isto vidimo i kod čovjeka. Ljubav je stvaralačka
snaga. Stvaralačka snaga ljubavi ne očituje se u
jednom, nego u mnogo različitih pravaca. Možda
baš ta snaga ljubavi, Eros, potiče čovječanstvo da
ispuni svoju glavnu funkciju koja nam nije znana i
samo je ponekad nejasno osjećamo.