Page 60 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

Montag je pogledao. Beatty nikad nije vozio, no veþeras jest, zaokreüXüi oštro iza uglova,
visoko na vozaþkom sjedalu. Njegov veliki crni nepromoþivi ogrtaþ lepršao je za njim tako da se
þinilo kao da veliki crni šišmiš leti iznad stroja, iznad mjedenih brojki, niz jak vjetar. - Pa ovamo,
da saþuvamo sreüu svijeta, Montag!
Beattyjevi ružiþasti, fosforescentni obrazi svjetlucali su u mrklom mraku. Bijesno se
smiješio.
- Evo nas!
Daždevnjak se buþno zaustavio, izbacujuüi ljude iz ravnoteže. Montag je stao te bolne oþi
upro u hladnu, blještavu preþku za koju se þvrsto držao.
þ
ü
Ne mogu to u initi, pomislio je. Kako se primiti ove nove zada e, kako nastaviti paliti
stvari? Ne mogu uüi u ovu zgradu.
Beatty, koji je mirisao po vjetru kroz koji je jurio, našao se pokraj Montagova lakta. - Sve
u redu, Montag?
Ljudi su u svojim nezgrapnim þizmama trþali poput bogalja, spokojno poput paukova.
Konaþno je Montag podigao pogled i okrenuo se. Beatty mu je promatrao lice.
- Nešto nije u redu, Montag?
- Pa - rekao je Montag polako - zaustavili smo se pred mojom kuüom.