Page 135 - Rudolf Štajner - Teozofija

što ga ispunjavaju. On po njima postaje svjetlosnim
prostorom. — Potpuno različita od ovih dviju jest
treća vrsta boja. One se ljeskaju, zrače i iskre. Ne
samo da osvjetljavaju prostor što ga ispunjavaju
nego u njemu zrače i prožimaju ga sjajem. U ovim
bojama postoji nešto djelatno, nešto u sebi pokretljivo.
One druge imaju nešto u sebi mirujuće, bez sjaja.
Ove, naprotiv, kao da se neprekidno stvaraju iz samih
sebe. — One prve dvije vrste boja kao da ispunjavaju
prostor nekom finom tekućinom koja u njemu mirno
prebiva; zahvaljujući trećoj vrsti prostor se ispunjava
nepresušnom pokretljivošću, životom što sam sebe
bez prestanka potiče.
Ove se tri vrste ne nalaze u ljudskoj auri jedna
pored druge; nisu međusobno prostorno odijeljene,
nego se na najrazličitije načine međusobno prožimaju.
Na jednom te istom mjestu aure može se promatrati
igra ovih triju vrsta boja, kao što se neko fizičko
tijelo, npr. zvono, istovremeno može vidjeti i čuti.
Time aura postaje izuzetno složenom pojavom jer
se ustvari radi o trima aurama koje se nalaze jedna
u drugoj i koje se međusobno prožimaju. Međutim,
do jasnoće se može doći ako se pažnja uvijek naiz­
mjence usmjerava na jednu od ovih triju aura. Tada
u nadosjetilnom svijetu činimo nešto slično onome
kao kad u osjetilnom svijetu zatvaramo oči da bismo
se potpuno predali utiscima nekog glazbenog djela.
"Vidjelac" ima takoreći tri vrste organa za ove tri
vrste boja. Da bi nesmetano promatrao, može pojedine
organe utiscima otvoriti ili zatvoriti. — Kod "vidioca"
može prvo biti razvijena samo jedna vrsta organa
za jednu vrstu boja. On može vidjeti samo ovu jednu
auru; ostale dvije ostaju mu nevidljive. Isto tako
netko može opažati prve dvije vrste, a treću ne može.