Page 132 - Rudolf Štajner - Teozofija

Treba međusobno uspoređivati aure raznovrsnih
duševnih doživljaja kako bi se naučilo razumijevati
značenje tonova boja. Prvo treba uzeti duševne doživ­
ljaje koji su snažno prožeti afektima. Oni se mogu
podijeliti na dvije vrste — na takve gdje je duša u afekte
natjerana prvenstveno životinjskom prirodom i takve
koji poprimaju profinjeni oblik te na koje se snažno
može utjecati razmišljanjem. Kod prve vrste doživljaja
na određenim mjestima aurom struje pretežno smeđi
i crvenkasto-žuti mlazovi boja svih nijansi. Kod ljudi
s profinjenijim afektima pojavljuju se na istim mjestima
svjetliji tonovi crveno-žute i zelene boje. Kod rastuće
inteligencije zeleni tonovi postaju sve češći. Vrlo pa­
metni ljudi koji su, međutim, sasvim predani zadovo­
ljavanju svojih životinjskih nagona u svojoj auri imaju
mnogo zelenog. No ova će zelena uvijek imati jaču ili
slabiju primjesu smeđe i crveno-smeđe boje. Kod neinte­
ligentnih ljudi velik je dio aure preplavljen smeđe-
crvenim ili čak kao krv crvenim strujanjima.
Bitno drugačija negoli u stanjima afekta jest
aura mirna, odmjerena, misaona duševnog ugođaja.
Smeđi i crvenkasti tonovi se gube, a pojavljuju se
različite zelene nijanse. Kod napregnuta mišljenja
aura ima blagotvoran zelen osnovni ton. Tako izgleda­
ju osobito one naravi o kojima se može reći da se
znaju snaći u svim životnim situacijama.
Plavi se tonovi javljaju kod duševnih ugođaja
punih predanosti. Što više čovjek svoje sebstvo stavlja
u službu neke stvari, plave su nijanse tim naglašenije
i u tom se pogledu susreću dvije sasvim različite vrste
ljudi. Ima takvih priroda koje nisu navikle razvijati
svoju snagu mišljenja, pasivne duše koje takoreći ništa
ne unose u struju svjetozbivanja doli svoje "dobre
naravi". Njihova aura svjetluca lijepom plavom bojom.