Page 16 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 16
UVOD
Kad je Johann Gottlieb Fichte u jesen 1813. godine
iznio svoje "učenje" kao zreo plod života sasvim
posvećenog službi istine, na samom je početku rekao
sljedeće: "Ovo učenje pretpostavlja jedno sasvim
novo unutarnje osjetilo kojim je dan jedan nov svijet
što za običnog čovjeka uopće ne postoji." A onda
je jednom usporedbom pokazao kako ovo njegovo
učenje mora biti neshvatljivo onome tko o njemu
hoće suditi na osnovi predodžbi običnih osjetila:
"Zamislimo svijet ljudi slijepih od rođenja kojima
su stvari i njihovi odnosi poznati samo osjetilom
opipa. Idite među takve, govorite im o bojama i o
drugim odnosima koji postoje samo zbog svjetlosti
i to samo za one koji vide. Ili im govorite o ničemu,
a to je sretniji slučaj, ako vam oni to kažu, jer ćete
na taj način ubrzo primijetiti grešku i prestati govoriti
uzalud kad već niste u stanju da im otvorite oči."
- No onaj tko ljudima govori o takvim stvarima
na koje Fichte u ovom slučaju misli, uistinu se pre
često nalazi u položaju koji je sličan onome u ko
jem se nalazi čovjek što vidi među slijepima. Ali
ovdje se ipak radi o onim stvarima koje se odnose
na čovjekovo istinsko biće i najviši cilj. I morao bi
zdvajati nad čovječanstvom tko bi mislio da je po
trebno "prekinuti uzaludno govorenje". Štoviše, ni
na trenutak ne bi trebalo posumnjati da je s obzirom
na ove stvari, moguće "otvoriti oči" svakome tko
za to ima dobru volju. Na temelju te pretpostavke
govorili su svi oni koji su u sebi osjetili da se u
njima samima razvilo ovo "unutarnje osjetilno oruđe"
kojim su mogli spoznati vanjskim osjetilima skriveno
istinsko čovjekovo biće. Zato se od pradavnine uvijek