Page 17 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 17
nanovo govori o takvoj "skrivenoj mudrosti". — Tko
je od nje nešto dokučio osjeća to posjedovanje isto
tako sigurnim kao što oni koji imaju dobre oči osjećaju
sigurnim svoju predodžbu o bojama. Njemu za tu
"skrivenu mudrost" nije potreban nikakav "dokaz".
On zna da za tu mudrost ne treba nikakva dokaza
ni onome kome se kao i njemu otvorilo "više osjetilo".
Njemu on može govoriti kao što putnik može govoriti
o Americi onima koji, doduše, nisu vidjeli Ameriku,
ali koji o njoj mogu stvoriti predodžbu, jer bi i oni
vidjeli sve ono što i onaj koji im govori kad bi im
se za to pružila prilika.
Ali promatrač nadosjetilnog ne treba govoriti
samo istraživačima duhovnog svijeta. Svoje riječi
treba uputiti svim ljudima. Jer on treba izvještavati
o stvarima koje se tiču svih ljudi; on čak zna da
nitko bez određene spoznaje ovih stvari ne može
biti "čovjek" u pravom smislu riječi. I on govori
svim ljudima jer mu je poznato da postoje različiti
stupnjevi razumijevanja za ono što ima reći. On zna
da ga mogu razumjeti i oni koji su još daleko od
trenutka kad će im se otvoriti mogućnost vlastitoga
duhovnog istraživanja. Jer osjećaj i razumijevanje
za istinu postoji u svakom čovjeku. I on se najprije
obraća upravo tom razumijevanju, koje može zasvi-
jetliti u svakoj zdravoj duši. On zna i to da se u
ovom razumijevanju nalazi snaga koja mora postup
no voditi višim stupnjevima spoznaje. Ovaj osjećaj,
koji možda na početku ne vidi baš ništa od onoga
što mu se govori, sam je čarobnjak koji otvara "oko
duha". Ovaj se osjećaj budi u tami. Duša ne vidi;
ali tim je osjećajem zahvaća moć istine; a zatim će
istina malo-pomalo prilaziti duši i otvoriti joj "više
osjetilo". Nekome će za to biti potrebno manje, a